Konfuzija u SDS na vrhuncu – sve jasno i ništa nije jasno

Iako se očekivalo da nakon današnje sjednice Glavnog odbora SDS bude jasno u kakvom formatu će izaći opozicija na naredne izbore, nakon potpuno različitih objava u medijima, ali i neodređenih stavova na pres konferenciji SDS, konfuzija je i dalje jedina riječ kojom se može imenovati stanje u opoziciji i u SDS.

To stanje je rezultat očigledne podijeljenosti u SDS, pa su zaključci Glavnog odbora sami po sebi kontradiktorni. Jer nije moguće isovremeno biti za Sporazum, koji je na kraju krajeva predložio sam SDS i njen predsjednik Branko Blanuša i postaviti njegovu ultimativnu kandidaturu za predsjednika RS.

Prije samo par dana je Draško Stanivuković izbjegao istu situaciju i zaključak Glavnog odbora Pokreta sigurna Srpska je bio da je on jedan od kandidata te stranke za jednu od dvije inokosne pozicije, a o čemu treba da se dogovore sa ostalim opozicionim strankama. I tu situaciju je uslovio svojim mandatom, rekavši ako ste mi već dali povjerenje izborom za predsjednika, onda imam i mandat da pregovaram o kandidaturama.

Demonstrativno napuštanje pres-konferencije SDS od strane Ljubiše Petrovića, koji je bio oštri zagovornik ultimativne kandidature Blanuše, pri čemu je za drugu poziciju preferirao Nebojšu Vukanovića – govori u prilog teze da ta grupacija u SDS koju predvodi Milan Miličević nije zadovoljna onim što je Blanuša rekao na presu.

Utoliko je čudnije i proslavljanje velike pobjede zbog kandidature Blanuše za predsjednika RS od strane Vukanovića, koju je on nazvao svojom pobjedom.

Na koje ranije stavove se poziva SDS?

Kada se SDS poziva na svoje ranije nepromijenjene stavove, onda je zaista nejasno na koje se stavove poziva. Jer su jedni bili da SDS treba da da kandidate za obje pozicije, a nakon toga da je Blanuša kandidat SDS za opozicioni dogovor, a treći opet da je on isključivi kandidat za predsjednika RS. Svi ti stavovi su ranije donošeni i nijedan od njih nije poništen. Ovaj treći je u očiglednoj kontradikciji sa Sporazumom, koji se svi prihvatili izuzev stranke Za pravdu i red.

To možda više govori o demokratskom kapacitetu SDS, kao stranke koja je nekada po tome bila poznata. Kao i o iskrenosti u unutrašnjim odnosima, Posebno zbog činjenice da se Blanuši stalno nameću određena rješenja. Upravo u momentu kada je Blanuša na presu rekao da sve ono što se pojavljivalo u medijima i na društvenim mrežama u zadnje vrijeme, a tumačeno kao stav stranke, nisu stavovi stranke, Petrović je vidno nezadovoljan demonstrativno napustio pres-konferenciju.

Istini za volju, SDS-u niko nije nametnuo ove probleme, nego ih je sam proizveo. A da je napoštovanje predsjednika više nego vidljivo, mogli smo se i danas uvjeriti kada mu nakon napuštanja konferencije od strane Petrovića, Babalj sufllira šta će da kaže i nepristojno upada u riječ. U najmanju ruku bi bilo korektno da ako su ga već izabrali za predsjednika stranke, Blanuši daju puni mandat da sam predloži konačno rješenje.

Jedino pitanje koje prosječan građanin ili glasač koji sve ovo prati jeste: čime bi ova i ovakva opozicija mogla da ih motiviše da za se za nju glasa? Jer ono što neki misle da se ne vidi – vidi se vrlo jasno. Možda da u svojoj autističnoj slici samih sebe, razmisle o onima koji sve ovo posmatraju, a od kojih će sutra da traže podršku.

ISTOK