Generacija Z – osvješteni mladi ljudi koji će promijeniti svijet

Na svojim poslovnim trenizima često imamo priliku raditi upravo s najmlađom generacijom na tržištu rada tzv. Z generacijom, genzijevcima ili popularnim zoomerima. U ovu generaciju pripadaju svi rođeni između 1995. i 2010. godine. Smatraju ih jednom od najkrhkijih generacija zbog velikih društvenih, političkih i ekonomskih promjena koje su doživjeli tokom svog kratkog života. U tome leži i razlog zašto su potpuno različiti od svojih roditelja i generacije prije njih, a karakteriziraju ih neke nove vrijednosti, potpuno drugačiji životni stil i velika osviještenost.

Oni su senzibilni i traže podršku

Starije generacije ih zbog njihove kratke koncentracije i nestrpljivosti smatraju lijenima , nemotiviranima, ali i zbog njihove neraskidive veze s mobitelima i nezaintersiranima za svijet oko sebe . Većina ljudi ih neće ili ne želi razumjeti. Ne traže odobrenje od roditelja, potvrdu nalaze kod prijatelja. Dobro su odgojeni, ipak komunikacijske i društvene vještine im nisu nešto čime se mogu pohvaliti. Međutim, istraživanja pokazuju da se radi o vrlo senzibilnim mladim ljudima, osjetljivim od ranijih generacija kojima od svega najviše treba podrška. Mnogi od njih se suočavaju sa izazovima s mentalnim zdravljem.

Radi se o mladim ljudima koji pripadaju prvoj generaciji digitalizacije. Oni ne gledaju TV i klasične medije, ali ono što pričaju o kreatorima sadržaja te brojnih uticaja. Tehnologiju najviše koriste za komunikaciju, učenje, zabavu te kupnju proizvoda i usluga.

Ipak, oni bi mogli promijeniti svijet na bolje

S obzirom da su kroz svoje odrastanje slušali, gledali i proživjeli velike globalne krize poput recesije u 2008. godini ili pandemije koja je pokrenula brojne globalne do sad neviđene krize, pa i trenutnu recesiju, u mnogo su većem stresu vezano uz svoju finansijsku budućnost. Upravo ta nestabilna globalna previranja čine ih odgovornom generacijom koja pametnije od prijašnjih generacija troši novac, ali traži balans između privatnog i poslovnog. Ono što su donijeli sa sobom su prave vrijednosti zbog kojih ne podnose licemjerje, nepoštenje i jednoumlje. Tako i ono što sami propagiraju su autentičnost, poštivanje različitosti, jednakost, otvorenost i kritičnost na brojne društvene teme.

U sljedećem razdoblju u njima se polažu nade da će upravo oni biti ti koje će promijeniti svijet.

Traže društvenu osvještenost, učenje i podržavajuće radno okruženje

Naša iskustva sa zoomerima su onima koji ih zapošljavaju pokazuju da više vole raditi kreativne i dinamične poslove nego one administrativne, proceduralne. Važno im je da su dio društveno – osviještenih okruženja, ali je jednako važna i financijska komponenta radnog mjesta. Na odlazak će se obično odlučiti zbog loše atmosfere koju osjećaju na poslu, kao i fizičkog umora posebno kad rade paralelno uz studiranje. Cijene kad poslodavci ulažu u svoje znanje kroz edukacije poput komunikacijskih vještina, prezentacijskih vještina i drugih soft skills vještina. Važna im je i fleksibilnost posebno u radnom vremenu i mogućnost rada od kuće, a posebno vole dati svoj doprinos i ostaviti trag.

Moderni lideri uče od generacije Z

Osim utjecaja koje prate, nemaju uzora na koje se oslanjaju i baš zbog svojih vrijednosti oni donose nova rješenja jer nakon digitalizacije, pandemije, ekoloških kriza i brojnih promjena više ništa nije isto. Nove situacije zahtijevaju nova pravila i drugačije odgovore na izazove. Tako danas organizacije traže i neke nove načine vođenja i rada. Ono što očekuju od svojih poslodavaca jeste da podržavaju, da verujem, da se ne postavljaju hijerarhijski već da uče iz trenutne situacije. Ovaj moderni tip vođenja zove se transformacijski jer zaista mijenja sve, a uključuje vođe koji svojom vizijom i djelima inspiriraju zaposlenike, brzo prihvaćaju promjene, empatični su i prilagodljivi, a kroz emocionalnu inteligenciju stvaraju poticaj organizacijskoj kulturi.

Moderni lideri nastoje prihvatiti da je u redu da ne znaju sve i da ih ovi mladi ljudi mogu naučiti nekim novim metodama rješavanja izazova.

Na Eduzinom podcastu „Živjeti od svoga znanja“ na kojem je gostovala naša Mirela Španjol poslušajte više o transformacijskom liderstvu i liderima novog doba.

Transformacijsko vođenje i „vodi me“ primjerom

Današnji lideri uče kako se prilagođavaju ovim mladim ljudima, kako maknuti kontrolu, kako uz zadatke delegirati i ovlasti jer transformacijski tip vođenja utemeljen je upravo na povjerenju. Uz ovlasti ove mlade ljude potiče se i na osobnu odgovornost pokazujući vlastitim primjerom.

Svom timu ovi mladi ljudi daju potencijal, kreativnost i rad iu tome vide svoj viši smisao. Oni žele znati zašto rade to što rade, koji je smisao toga i kako mogu sebe ostvariti u kompaniji za koju rade. Cilj ih je motivirati, osvijestiti njihovu svrhu i uskladiti je s vrijednostima organizacije. To za lidere znači puno više vremena posvećenog individualnom pristupu uz mentoriranje i podršku koja je potrebna pojedincu. Ono što ti mladi ljudi žele vidjeti svakako je primjer u svojim nadređenima koji njeguje iste vrijednosti i karakteristike koje traži od njih. Poštuju onoga vođu koji vodi primjerom.

Feedback je obostrani proces

U organizacijama koje zapošljavaju fokus s ciljem mijenja se u fokusu razvoja zaposlenika. Kod razvoja zaposlenika važna je povratna informacija koja u ovom novom dobu ne daje samo lidera zaposlenika već taj feedback ide i obrnuto gdje je lider spreman čuti kakav je u očima zaposlenika. U ovom odnosu važno je znati da ova generacija traži mentorstvo, ali i coaching pristup kroz pitanja i otvoreni prostor za promišljanje, a time i veći doprinos organizaciji.

Ono što će cijeniti svaki takav zaposlenik bit će osjećaj da ga takva organizacija podržava, potiče, da se razvija u kvalitetnoj osobi, da mu odgovara i da ga razvija ovakva podržavajuća okolina .

“Tiho odvikavanje” kao odgovor na stres

Danas se organizacije prilagođavaju ovim novim generacijama jer su na neki način prisiljene upravo manje kvalitetnih ljudi. Samim time postaju fleksibilne, agilne i prilagodljive na novom tržištu rada. Nove generacije nisu kao prethodne generacije lojalne jednom poslodavcu. Skloniji su promjenama i ako ih trenutni uvjeti ne zadržavaju lako će napustiti organizaciju i prijeći na neko drugo radno mjesto gdje su njihovi trenutni zahtjevi zadovoljeni.

U novije vrijeme sve se više spominje termin work – life balance jer sve više vremena provodimo na poslu radeći još nešto dodatno što traži posao. Posljednju godinu dana svijeta i Hrvatske zahvatio je popularni pokret „ tihi quitting “ koji obilježava jednu pobunu protiv kulture stresa i užurbanosti prema kojoj zaposlenici odustaju od dodatnih napora i ne prihvaćaju da je posao život. Ne vode se kao prijašnje generacije onom krilaticom work hard nego radije work smart . Obavljanje dodatnih zadataka posebno kad zaposleni odlaze kući ne ostavlja im dovoljno prostora za slobodno vrijeme i aktivnosti kojima će se riješiti stres. „Quiet quitting“ je njihov odgovor na to, ali i prvi znak da je osoba na putu prema izgaranju i da traži drugo adekvatnije radno mjesto. Nedavno provedeno istraživanje pokazalo je da u ovom trenutku u Hrvatskoj čak 48% ljudi razmišlja o napuštanju svog radnog mjesta. I to je nešto što nam govori da nas i Z generacija uči da sačuvamo svoj mir i harmoniju u svijetu stresa.

Često čujemo od starijih kolega da nije bilo tako u naše vrijeme i, zaista, nove generacije donose sve radikalnije promjene sa sobom, ali svidjelo se to nama ili ne, nećemo promijeniti ponašanje Z generacije svojim dogovaranjem već je vrijeme prilagoditi nekim novim pravilima, osnažiti njihove jake strane i pomoći im prebroditi izazove koje imaju jer samo tako možemo zajedno stvarati neki novi bolji svijet.

Slavica Podoljak/Ciceron