“Duhove iznad Brčkog” probudio je zamjenik Visokog predstavnika i Supervizor za Brčko, američki diplomata Luis Krišok koji je nedavno izjavio da bi „prijetnje rukovodstva Republike Srpske usmjerene protiv državnih institucija i ustavnoga poretka BiH mogle imati ozbiljne posljedice za Brčko Distrikt”.
Potom je, pozivajući se na poštivanje nezavisnosti pravosuđa i izbjegavanje svih radnji koje bi ugrozile ustavni poredak BiH ili državne institucije, istakao kako se “može pojaviti potreba da Tribunal za Brčko procijeni jesu li takve radnje u skladu s odredbama Konačne odluke”.
S druge strane, ministar inostranih poslova BiH, Elmedin Konaković je, na svom Fejsbuk profilu pozvao na donošenje konačne arbitražne odluke za Brčko?!
Advokat iz Brčkog Goran Duka, koji je i jedan od ko-autora aktuelnog Statuta Brčko distrikta BiH u izjavi za Srpskainfo ističe da ministra očito niko nije obavijestio da je Konačna arbitražna odluka donesena još 5. marta 1999. godine.
– Ipak, ministar Konaković je političar, pa mu se, donekle, može oprostiti politički avanturizam i provokacija. Kažem donekle, jer je u pitanju stvar zbog koje je cijeli mirovni proces u Dejtonu došao u kritičnu fazu. Oba obraćanja su u BiH, a posebno u Brčkom, izazvale uznemirenje i strah – ističe Duka.
Dodaje da za razliku od Konakovića, koji se bori za glasače, Supervizor za Brčko je ozbiljan američki diplomata, sa vrlo specifičnim i važnim ingerencijama, pa zato njegovim izjavama treba posveti dužnu pažnju.
Retoriku sličnu navedenoj, ali ovaj put blažu, Supervizor je imao i u svom govoru, 8. marta ove godine, na svečanosti povodom obilježavanja 25 godina od uspostave Distrikta. Tada je, na vrlo korektnom domaćem jeziku, podsjetio prisutne na postojanje i djelovanje Arbitražnog tribunala za Brčko, te odredbe paragrafa 13. i 67. Konačne arbitražne odluke.
– Postavlja se pitanje: šta je to, na osnovu čega i zašto Supervizor zaključio da treba podsjetiti javnost na navedene odredbe Konačne arbitražne odluke, i šta je time želio reći, zaključite sami iz daljeg teksta!? – navodi Duka.
U istorijskom smislu, ističe on, 25 godina je jako malo, ali za životni vijek ljudskog bića nije, pa je neophodno podsjetiti se činjenica.
Duka podsjeća da je Dejtonski mirovni sporazum je potpisan 1995. godine, nakon što su se Strane potpisnice usaglasile o svim pitanjima, bitnim za uspostavu mira, osim jednog, a to je „sporni dio međuentitetske linija razgraničenja na području Brčkog“!
Čije je Brčko
Dogovoreno je, kaže Duka, da se razrješenje ovog spora povjeri međunarodnoj arbitraži, koja je imala zadatak da donese konačnu i obavezujuću odluku u roku od godinu dana, s tim da će upravljanje spornim dijelovima teritorije, biti u skladu sa „postojećim stanjem“.
– Drugim riječima Srpska i Federacija će vršiti vlast nad onim dijelovima teritorije na kojima su je vršile i do tada (Anex 2. Mirovnog sporazuma). Dakle, suštinu spora su činila dva pitanja: prvo, čija je teritorija, i drugo, ko na njoj vrši vlast?! – ističe Duka.
Iako je bilo dogovoreno da će Tribunal donijeti konačnu odluku za godinu, to se desilo tek 5. marta 1999. godine, glasovima arbitara 2:1 (dr. Popović, arbitar iz Republike Srpske je bio protiv).
Da bi riješio sporna pitanja, kako podsjeća Duka, predsjedavajući arbitar Roberts Oven je našao dva „solomonska“ rješenja, u najboljem smislu te riječi.
Prvo, kako ističe on, teritorija cijele predratne opštine Brčko će biti u kondominijumu (suvlasništvu) oba entiteta, čime je pravno-tehnički, očuvan princip teritorijalne podjele 51-49%.
– Drugo, vlast na cijeloj teritoriji predratne opštine Brčko, neće vršiti niti jedan postojeći entitet BiH, već novi pravno-politički entitet „Distrikt“, na koga će oba entiteta prijeti sve svoje nadležnosti (model do tada nepoznat u domaćoj ustavnoj teoriji i praksi). Ovo ne treba da čudi jer su i Mirovni sporazum, uključujući Ustav BiH, kao i Konačna arbitražna odluka proizvod američke škole prava – kaže Duka.
Da bi obezbjedio primjenu Odluke, kako ističe Duka, predsjedavajući arbitar je, u paragrafu 13. i 67., na koji se Supervizor poziva, nametnuo obavezu entitetima da „bez odlaganja“ sprovedu Odluku (a to je da prenesu sve nadležnosti, koje su tada vršile na teritoriji Brčkog na nove vlasti Distrikta, što je učinjeno donošenjem Statuta Brčko distrikta BiH, 8. marta 2000. godine), te da Tribunal zadržava nadležnost, sve dok ga Supervizor ne obavjesti da se oba entiteta pridržavaju svojih obaveza, odnosno da podrže uspostavljanje novih institucija, predviđenih Odlukom i da te institucije funkcionišu efikasno i trajno.
Tribunal zadržao nadležnosti
Kao sankciju za, eventualno, nepridržavanje obaveza, pojašnjava Duka, Tribunal je zadržao nadležnost da u slučaju „ozbiljnog nepridržavanja odredbi od strane jednog entiteta, po potrebi modifikuje Konačnu odluku, i tako na primjer, dio Distrikta ili cijeli Distrikt stavi pod isključivu kontrolu drugog entiteta“.
– Ovu odredbu treba staviti u kontekst pravo-političkih prilika u trenutku njenog donošenja, za njeno pravilno razumijevanje. Distrikt, nesmetano funkcioniše i postoji već 25 godina, o čemu je svjedočio i sam Supervizor. Dakle, ne postoji niti jedan razlog, predviđen Konačnom arbitražnom odlukom, koji bi mogao dovesti do njene modifikacije, a pogotovo do stavljanja Distrikta pod nadležnost Federacije BiH, ili Republike Srpske – kategoričan je Duka.
Ako je tako, a zdrava logika kaže da jeste, Duka ističe da se postavlja pitanje kako je i na osnovu čega Supervizor tumačio Konačnu arbitražnu odluku i zaključio da neka aktuelna politička dešavanja imaju veze sa njom.
Duka kaže da ovdje dolazimo do duhova sa početka ovog teksta, a odgovor je u tome da od 1996. godine, domaćoj javnosti se nameće stav kako Dejtonski sporazum treba tumačiti, ne doslovno, nego u njegovom duhu?!
Autor ovog teksta je imao priliku da razgovara, i službeno i neslužbeno, sa pokojnim Roberts Ovenom, nekadašnjim predsjedavajućim arbitrom i autorom Konačne arbitražne odluke za Brčko, i da da ga direktno pita: da li se Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH (u čijem pisanju je učestvovao sam Oven), treba tumačiti doslovno, odnosno onako kako piše, ili u njegovom duhu!?
– Odgovor je bio vrlo jasan i rezolutan, čak sa dozom nezadovoljstva i frustracije: Doslovno! Onako kako piše! Na kraju, jedini logičan, a pravno i politički smislen zaključak jeste da, nema niti jednog razloga ili osnova za izmjenu Konačne arbitražne odluke za Brčko. Bilo kakva njena izmjena bi bila protivna pravu i izazvala nemir i nesagledive posljedice. A, šta ako je to nečija namjera?! – zaključuje Duka.
