Tako već godinama, pored toga što je vožnja bicikla svakodnevica porodice Spajić, ovaj hobi je umnogome uticao na njihove životne odabire.
Petar je, kako se prisjeća u razgovoru za Direkt, od najranijeg djetinjstva volio da planinari i uživa u vožnji dvotočkaša. Oduvijek se, kaže, bavi sportom. Prije biciklizma oprobao se u atletici i kajaku, ali uvijek je na treninge odlazio biciklom.
Slučajno upoznavanje i stvaranje nove sportske priče
Slučajno je, priča, prilikom jednog izleta, upoznao planinare iz trebinjskog društva “Vučiji Zub” i tada kroz njihovu sekciju kreće njegovo sportsko bavljenje biciklizmom.
Ljubav prema vožnji bicikla je, svakako, shvatamo iz razgovora, imao i ranije.
Da vozi dvotočkaša, koji mu danas otvara vrata u brojnim oblastima, naučio ga je djed već u prvim godinama života.
„Moj djed je bio majstor, s njim sam provodio dosta vremena i on me je naučio i da vozim bicikl. Bio sam baš mali, imao sam možda tri – četiri godine“ prisjeća se Petar u razgovoru za Direkt.
Ljubav, sport i posao
Petru su godine bavljenja biciklizmom i uspjesi koje je ostvarivao kao član reprezentacije Bosne i Hercegovine omogućili da objedini svoju ljubav prema sportu sa poslom.
„Od rekreativnog biciklizma, preko trka, reprezentacije, sad je došlo da živim od biciklizma. Bavim se biciklo- turizmom i generalno aktivnim turizmom, što nije samo biciklizam nego i planinarenje, kajak, rafting“, pojašnjava Petar Spaić, koji inače u Podgorici završava fakultet softverskog inžinjerstva, a u međuvremenu ljeti radi i za dvije turističke agencije iz Crne Gore i Hrvatske.
Već treću godinu je, kako nam je ispričao njegov otac, savjetnik ambasadora Evropske unije za pitanja mladih.
„Moje bavljenje biciklizmom mi je otvorilo svakako dosta vrata. Kada stavim u CV da sam bio u reprezentaciji to uvijek znači, to je prepoznato i znači mi ne samo u sportu nego uopšte u životu“, priča Spaić i dodaje da su mu neprocjenjiva prijateljstva i kontakti koje je ostvario prilikom aktivnog bavljenja ovim sportom.
Dok je Petar stvarao svoju trasu u biciklizmu probudio je slična interesovanja kod brata, ali i oca. Tako, nekoliko godina nakon Petra, u reprezentaciju Bosne i Hercegovine ulazi i njegov brat Nikola koji je viceprvak u drumskom biciklizmu.
Otac od pratnje do zaljubljenika u biciklizam
Aleksandar Spaić, Petrov i Nikolin otac, je bio njihova pratnja i ujedno podrška na takmičenjima.
Sjeća se početaka kada im je dodavao vodu, bodrio sinove i onda kada ih trka ne bi radovala.
„Imate neke drumske trke gdje vi autom pratite da bi dodali neku opremu, vodu… Tu ste i mehaničar, podrška i sve“, pojašnjava nam ovaj ponosni otac.
Prateći i doživljavajući ovaj sport kroz primjere sinova i sam je poželio da se oproba u njemu. Priznaje nam da od te ideje nije odustao pomalo iz inata.
„Ja sam počeo biciklizmom da se bavim uz sinove, pokrenulo me malo nekog inata. Meni je supruga iz sportske porodice pa uvijek neko kaže na majku su, ne bi mi bilo pravo, onda sam i ja počeo aktivno da vozim“, uz osmjeh nam priznaje Aleksandar Spaić koji je već drugu godinu zaredom državni prvak u kategoriji preko 50 godina.
Priča nam da još uvijek nisu ubijedili suprugu da se otisne u vožnje sa njima, iako je u dobroj kondiciji. Smatra da im još malo fali do te odluke.
Stvaranje biciklističke priče u Trebinju
Sportska biciklistička priča u porodici Spaić, ali i u Trebinju, po priči naših sagovornika, počinje prije 14. godina kada je i nastala sada već popularna trka Za sirac sira.
Za sirac sira
Takmičenje “Za sirac sira” je, prema riječima našeg sagovornika, danas najpopularnija brdska trka u regionu. Ove godine će upravo to takmičenje odlučiti ko će biti državni prvak BiH u ovom sportu. A bodovi sa njega se računaju i na svjetskoj rang listi pošto disciplina koju imaju u trci “Za sirac sira” inače spada u olimpijske discipline.
„Petar je imao sreću ili nesreću da sve sam uči, da istražuje“, priča nam Petrov otac prisjećajući se njegovih prvih dana u biciklizmu.
Priznaje da na početku nije bilo lako, pogotovo dok nisu uvidjeli da je biciklizam zaista sport u kojem se pronalazi njihov sin. Finansije su i tada bile ograničavajući faktor, pošto je ovo izuzetno skup sport.
„Dođete na granicu da vidite koliko ćete ulagati u dijete. Iz moje današnje pozicije, ja bih dao možda sada i četiri puta više kad vidim šta je sve to donijelo“, priznaje nam Spaić.
Dodaje da kada se sportska biciklistička priča u njihovoj porodici pokrenula sa starijim sinom sa drugim je bilo lakše. On je već imao spremnu opremu, a i utabane staze.
Snaga je uspjehu
Uprkos teškim početnim stazama i kilometarima zajedno su išli dalje. Trudom i radom stizali su i uspjesi, a uz treninge, kako nam priča ovaj ponosni otac, dobijali su i snagu.
„Uz treninge vidite da je sve moguće. Kada vidite da ste u ravni ili čak da pobjeđujete neke vaše dojučerašnje idole to je neprocjenjivo“, smatra naš sagovornik.
Prevazilaženje roditeljskog cilja
Po priči našeg sagovornika, cilj im je kao roditeljima bio da djeca budu u sportu, da nauče da se bore kako na terenima, tako i u životu, ali smatra da su mnogo više postigli.
„Biciklizam je neobičan sport, nemate sudiju da može da vas ošteti tako da je nevjerovatno koliko ljudi guraju jedni druge, pomažu protivniku. Ja sam imao situaciju gdje je moj stariji sin na jednoj trci naprijed tjerao glavnog konkurenta koji je zbog velike vrućine htio da odustane. Na kraju su se borili za medalju. To su neke stvari kada vidite da ste uspjeli i da ste kao roditelji odradili dobar posao“, smatra naš sagovornik.
Bicikl – od uzivanja do osnovnog prevoznog sredstva
Iako muška ekipa porodice Spaić svakodnevno koristi bicikl, zbog obaveza i različitog tempa života, nekome je bicikl najbrže prevozno sredstvo za grad, dok je nekom samo uživanje.
Za junaka sa početka naše priče već četrnaest godina sve se vrti oko bicikla.
„Ja i dalje biciklom brže nego motorom završim obaveze po gradu. Koristim ga i kao sredstvo za uživanje, ali umnogome mi olakšava i završavanje brojnih obaveza“, kaže nam Petar Spaić i dodaje da je slična situacija i kod njegovog brata.
Njihov otac ipak grabi vrijeme za uživanje u dvotočkašu, ali kaže da svakodnevno svi koriste bicikla, te da im ni loše vrijeme nikada nije prepreka za to.
„Ja gledam da svaki slobodan momenat iskoristim za vožnju bicikla, pa nekad je to rano izjutra ili kasno uveče, pošto ne mogu uvijek da cjelokupan dnevni tempo pokrijem biciklom. Grabim priliku da sebe fizički odmorim uz biciklo. Imate nekih težih vožnji gdje sam sebi zadam cilj da se popnem na neko brdo, a ima i lakših vožnji kao što su biciklijade gdje se ljudi druže i upoznaju“ kaže za naš portal Aleksandar Spaić koji je i sekretar trebinjskog biciklističkog kluba Vučiji Zub.
U nedjelju biciklijada Ćirovom prugom Zavala – Trebinje
Svi ljubitelji biciklizma u nedjelju će moći da uživaju u biciklijadi Ćirovom trasom koja počinje, kako je planirano, oko 11 časova od Zavale i završava se u Trebinju.
Trasa je ravna, nema uspona. Kako smo čuli, planirane su i četiri pauze do Trebinja tako da je to svojevrsna turistička vožnja.
„Ima biciklista koji voze u oba pravca, a neki samo iz Zavale do Trebinja“, priča nam Spaić i dodaje da se ova biciklijada održava godinama te da su među učesnicima imali i bicikliste iz inostranstva, kao i iz svih dijelova BiH, Crne Gore i Hrvatske.
Prethodnih godina, kako smo čuli, među učesnicima imali su i grupu koja bi se nakon biciklijade iz Trebinja vraćala biciklom do Mostara.
Ove godine priznaje da ih malo plaše nepovoljne najave meteorologa, ali da se ipak nadaju da će ih vrijeme poslužiti. Do sada za biciklijadu imaju oko stotinu prijavljenih učesnika, a nadaju se da bi broj učesnika mogao biti i veći ukoliko ih vrijeme bude poslužilo.
U svakom slučaju nedjelja je planirana za druženje i uživanje na dvotočkašima. Kakvo god vrijeme da bude, sigurni smo da će vožnja planiranom trasom svakako biti zanimljiva, možda kiša, ukoliko je bude, da i posebnu notu ovo događaju.
