„Kladionici nije mjesto pored škole, a djeci nije mjesto u kladionici“ Psihologinja objašnjava zašto mladi postaju zavisni o kocki

„Kladionici nije mjesto pored škole, a djeci nije mjesto u kladionici“ Psihologinja objašnjava zašto mladi postaju zavisni o kocki

Izmještanje kladionica iz kruga od 500 metara od škola može pomoći da djeca ne idu na velikom odmoru u kladionicu i to je jedan od koraka prevencije od zavisnosti za buduće generacije, ali samo ta mjera nije dovoljna, kaže za Srpskainfo Nataša Pivašević, psihologinja sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa djecom i mladima.

Ona ističe da odrasli ne odobravaju odlazak djece u kladionicu, ali da praksa pokazuje da odrasli u tom stavu nisu dosljedni.

– Dosljedno bi bilo da nadležne institucije stvarno sankcionišu kladionice koje omogućavaju maloljetnicima da „koriste njihove usluge“ – kaže Nataša Pivašević.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Povodom inicijative gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića da se propisima zabrani otvaranje kladionica u krugu od 500 metara od škole, Nataša Pivašević kaže da su kladionice u Banjaluci na svakom koraku.

– Iako ne odobravamo odlazak djece u kladionice, činjenica je da su one dostupne na svakom ćošku, što znači da nismo dosljedni. Svako dijete u gradskom naselju prođe svaki dan pored najmanje 3 kladionice, bile one u blizini škole ili ne – kaže naša sagovornica.

Put ka zavisnosti

Govoreći o riziku od zavisnosti o igrama na sreću, Nataša Pivašević kaže da su različiti razlozi, zbog kojih djeca i mladi zalaze u kladionice.

– Svaku zavisnost, pa i zavisnost o kladionici i igrama na sreću možemo gledati kao zamjenu za udovoljavanje nekoj stvarnoj potrebi. Dakle, ono o čemu smo zavisni nas na nekom nivou usrećuje, daje nam nešto što nam nedostaje, ali to što radimo iz zavisnosti nam očigledno ne udovoljava u potpunosti, inače bismo uzeli određenu dozu nečega i onda bi nam bilo dosta – kaže Nataša Pivašević.

Dodaje da sa zavisnostima to nikad nije slučaj.

– Nikad nam nije dosta. Onda uzimamo još i još, i uglavnom tada ostatak našeg života počinje da ispašta. Tako ustvari znamo da je riječ o zavisnosti, jer kada na zdrav način zadovoljavamo neku našu potrebu uglavnom se ukupan kvalitet našeg života povećava, a ne smanjuje kao u slučaju zavisnosti– ističe Pivaševićeva.

Dodaje da djeca i mladi ispod 18 godina, koji idu u kladionicu, imaju neku potrebu koju trebaju zadovoljiti, ali kladionica nije zdrava i nije adekvatna reakcija na tu potrebu.

– Drugi razlog odlaska u kladionicu kod djece i mladih može biti i bunt, inat, pokazivanje samostalnosti. Naravno, da mi kao zajednica odraslih ne odobravamo odlazak u kladionicu i onda oni koji odlaze, na taj način možda pokazuju bunt -kaže sagovornica Srpskainfo.

Kad sin tati uplaćuje tiket

Treći razlog odlaska u kladionicu je što neka djeca za to imaju podršku roditelja.

Stereotipan primjer za to je kada dječak ide u kladionicu da tati uplati tiket. Dječak podsvjesno zaključuje da je to bliskost između njega i oca, zaključuje da je kladionica ono što pravi muškarci rade, povlači sa sobom još malih pravih budućih muškaraca i tako dođemo do toga da će barem neki od njih imati ozbiljan problem sa kockom u budućnosti – objašnjava Nataša Pivašević.

Ona podvlači da priču o prevenciji treba početi od odraslih.

Po meni, primarna preventiva bolesti zavisnosti kod djece je liječenje zavisnosti kod odraslih, jer u suštini kladionice postoje zbog odraslih – kaže Nataša Pivašević.

Srpskainfo

CATEGORIES
Share This