Izlaze na svjetlost dana novi primjeri nepravde prema novinaru Vladimiru Mitriću: Štitili, pa sad brane?
Vladimir Mitrić, novinar Večernjih novosti, stalni dopisnik iz Loznice, saopštio je da je danas sudski izvršitelj, konačno, prvi put popisao gotovo simbolično stvari u kući u kojoj živi bivši policajac PU Beograd, koji je osuđen zbog toga što mu je 12 septembra 2005 godine nanio, mučki, u ulazu zgrade u kojoj je živio, teške tjelesne povrede, i zašto je osuđen, pravosnažno, na godinu dana, ali kaznu nije morao do kraja da izdrži, jer je bio obuhvaćen abolicijom tadašnjeg predsednika Republike Srbije.
Mitrić koji živi više od 20 godina pod policijskim obezbeđenjem kaže da „dužnik naravno, nije bio kod kuće, što se i do sada, najčešće, događalo, ali su bili ukućani i njihov advokat, inače doskorašnji visoki starješina PU Beograd i MUP Srbije, koji, naravno na legitimnom poslu, ali sam, moram da kažem, na njegove bliske veze, ne samo komšijske, sa njegovim nesuđenim ubicom, ukazivao davno dok je bio daleko od advokature, a uveliko na istaknutim dužnostima u policiji.
_Za mene nova uloga nije iznenađenje, jer sa preživio i doba kada je advokat mog napadača, još dok suđenje nije okončano, 2010 godine postao sudija Osnovnog suda u Loznici. I, to je, valjda, legitimno, ali onima koji su u mojoj koži sigurno da nije ni lako ni prijatno.
Kad se doda da je tužilac koji je dvojici policajaca koji su došli kod njega da se dogovore o prepoznavanju napadača, rekao za mene „što nije poginuo“, što su policajci napisali i potpisali, Milorad Čotrić i Mladen Nešković. I, ništa ne bi išlo dalje da nije Republičko tužilaštvo izuzelo Tužilaštvu Loznici, na moju molbu, mada je tadašnje Okružno javno tužilaštvo odgovorilo da nemam pravo da to tražim.
Tadašnjeg pomoćnika policije koji me je posjetio poslije napada, ministar je ukorio „što je posjetio neprijatelja, izdajnika i špijuna“.
A, prije nekoliko godina, pred policijskim obezbeđenjem me je izvrijeđao i ugrozio sigurnost takođe bivši policajac u Beogradu, zašto je osuđen poslije časne reakcije policije, Tužilaštva i suda, o čemu sam ranije mogao samo da sanjam. I, poručio je da će me ponovo da premlati onaj koji me je premlatio, misleći na kolegu i zemljaka!
A, tako bahat me je molio da dio obaveza plati na rate, na pet rata, računajući na moje razumijevanje i milost. I, to sam prihvatio, ali mu to nije smetalo da veći dio obaveza, kao i pomenuti kolega, izbjegava.
Prethodni to čini već 15 godina, uz moje velike troškove koje plaćam kako izvršitelji ne bi odustali, što su jednom učinili ali je takvu odluku stavio van snage, srećom, Viši sud u Šapcu.
Izvršenje je, i dalje, na dugačkom štapu, a najviše obaveza odnosi se na moje troškove od advokatskih do onih za vještake, koji premašuje odavno moju bruto platu. Više puta sam, ranije, tražio da se ispita pozadina napada na mene. Ništa nije preduzeto.
Kad sada sagledam pomenuto, ali i ono što ne spominjem, jasno je da su oni koji su bili „arhitekte“ pokušaja moje likvidacije na kućnom pragu jako, jako uticajni bili i na razne načine ostali. Nudio sam napadaču javno da ih otkrije i da mu sve praštam, ali nije htio ili nije smio.
Zanimljivo je da mi je načelnik policije u Šapcu rekao da je bila velika opstrukcija iz BG policije da se napadač ne hapsi, kao i da se lokalni šef policije protivio kad je naredio da me policija obezbjeđuje.
Imajući sve u vidu, jasno mi je da mi nema života bez obezbjeđenja, ne iz straha, već da se ne dogodi zločin koji bi ostao bez kazne, samo zbog pisanja o kriminalu, kao što je slučaj ubistva Milana Pantića ostao nerasvijetljen do današnjih dana, a napadnut sam gotovo identično kao on, samo što sam imao više sreće.
A, u vrijeme napada na mene, u bašti kafića, na samo deset do dvadeset koraka bilo je nekoliko aktivnih policajaca i, kako je dokazano, dvojica mladića koji su „česta policijska veza“. Niko mi nije prišao i posle napada, policija nije htjela da dođe sve dok nisam izmolio tadašnjeg komandira da dođu koji je to i na sudu potvrdio!
Moji napadači su, jasno je, nečije produžene ruke i dozlogrdilo mi je sve-posvjedočio je Mitrić, ističući da su neke od presuda za izvršenja propale, jer je sada već bivši predsjednik suda u Loznici, koji je na izdržavanju zatvorske kazne, proglasio njegovo stanje kao nemaštinu, što nema veze sa istinom.
ISTOK
