Gledajući na lik Svetog Nikole osjećamo njegovo blagodatno prisustvo među nama
Praznik Svetog Nikolaja polako uvodi u tajnu još većeg praznika – Rođenja Hrsitovog.
Približava se Božić kad dođe Sveti Nikola – eto vrlo brzo i Božića. Spremamo svoje duše i svoja srca za veliki praznik Rođenja Hristovoga i tako napredujemo učestvujući u svetim bogosluženjima, ushodeći tim uskim i tijesnim putem, posteći, moleći se, čineći dobra djela, mireći se jedni sa drugima. Ushodimo iz slave u slavu i tako se udostojavamo da nas Bog obraduje na velike praznike
Gledajući na lik Svetog Nikole osjećamo njegovo blagodatno prisustvo među nama.
Gospod ga je udostojio, zbog njegovih vrlina, zbog njegovoga revnosnoga služenja Crkvi, velikih darova i u vrijeme njegovoga zemaljskog života, ali i velikog dara i poslije odlaska njegovoga iz ovoga života. On je, zapravo, kao što je to i Gospod tako rekao i ustrojio i otkrio, samo uz ovoga života prešao u novi život. Njega je Gospod udostojio da stoji pred Njegovim Svetim Prestolom i da nas zastupa pred Bogom.
Dat mu je i blagodat da silazi sa neba među narod i da nas hrabri, štiti, iscjeljuje, rukovodi u ime Božje.
On je pokazivao i u vrijeme svoga zemaljskog života vjeru na djelu. Tamo gdje treba utješiti tužnoga – utješio ga je, gdje treba pomoći siromaha – pomogao ga je, gdje treba izvući brodolomnika ovoga života, kao što mnogi ljudi panu u očajanje, u depresiju, u beznađe, on je i takve izvlačio iz tih potopa i bezdana. Iz tog mraka izvodio ih je na svjetlost dana. Izvodio ih je Hristu koji je svjetlost našega života.
Djecu od malih nogu treba dovoditi u hram. Da upiju svojim dušama tu ljepotu, da je smjeste u svoje srce pa će se, kako odrastaju, sve više i više ispunjavati vrlinama, snagom, zdravljem i krepošću. Pa će onda biti na radost svojim roditeljima.
Danas gledamo mnoge brige roditelja od njihove djece kad odrastu.
Opašu se snagom, pa vrlo često neće da ih slušaju, neće ni da ih vide. Neka se sjete, najčešće se o tome radi, da im nisu dali kao djeci, u vrijeme kad su mogli da ih vaspitaju, ono što je glavno: nisu ih naučili vjeri, nisu ih naučili strahu Božjem, nisu ih naučili poštovanju, nisu im poklonili dovoljno pažnje i ljubavi.
(ISTOK)
