Odlazak ili transformacija OHR-a: Da li se zatvara jedno poglavlje u BiH?

Priča o odlasku Kristijana Šmita sa pozicije visokog predstavnika nakon oktobarskih izbora više nije samo političko nagađanje iz diplomatskih hodnika. Sve je više signala da međunarodna zajednica ozbiljno razmatra novu fazu svog prisustva u Bosni i Hercegovini, ali mnogo važnije pitanje od samog Šmitovog odlaska jeste – šta će ostati od OHR-a.

Već gotovo tri decenije Kancelarija visokog predstavnika predstavlja jednu od ključnih političkih institucija u BiH, simbol međunarodnog nadzora nad postdejtonskim poretkom. Međutim, okolnosti u svijetu, promijenjeni odnosi velikih sila, zamor Zapada od beskonačnog upravljanja krizama na Balkanu, ali i unutrašnja politička blokada u BiH, otvorili su pitanje da li OHR ulazi u završnu fazu svog postojanja ili samo u proces duboke transformacije.

Šta poslije Šmita?

U diplomatskim krugovima sve češće se govori da bi Šmitov mandat mogao završiti neposredno nakon izbora. Iako nema zvanične potvrde, sama činjenica da se ozbiljno razmatraju različiti modeli budućeg djelovanja OHR-a govori da međunarodna zajednica traži izlaz iz sadašnjeg modela.

Jedan od scenarija koji se pominje jeste preseljenje OHR-a iz Sarajeva u Beč. Takav potez bio bi svojevrsni kompromis: institucija bi formalno ostala živa, ali bi se njena direktna politička uloga značajno smanjila. Time bi međunarodna zajednica zadržala mogućnost povremenog uticaja, ali bez svakodnevnog upravljanja političkim procesima u BiH.

Druga opcija podrazumijeva ostanak OHR-a u Sarajevu, ali sa znatno manjim ovlaštenjima. U tom slučaju visoki predstavnik više ne bi bio figura koja nameće zakone i smjenjuje političare, već neka vrsta međunarodnog političkog arbitra i savjetnika. Bonska ovlaštenja, koje su godinama bile najjače političko oružje OHR-a, ostale bi formalno moguće, ali faktički gurnute u drugi plan.

Takva transformacija predstavljala bi pokušaj da se BiH postepeno prebaci pod dominantan politički okvir Evropske unije, gdje bi evropske integracije zamijenile dosadašnji model međunarodnog tutorstva.

Neriješeno pitanje državne imovine

Međutim, problem za međunarodnu zajednicu jeste činjenica da ključna politička pitanja u BiH nisu riješena. Među njima se posebno izdvaja pitanje državne imovine, koje je i Kristijan Šmit nedavno ponovo apostrofirao u izvještaju Savjetu bezbjednosti UN.

To pitanje već godinama predstavlja jednu od najdubljih političkih linija sukoba između Sarajeva i Banjaluke. Za dio međunarodne zajednice i političkog Sarajeva državna imovina je pitanje jačanja institucija BiH, dok vlasti Republike Srpske insistiraju da imovina pripada entitetima u skladu sa dejtonskom strukturom zemlje.

Upravo zbog toga mnogi smatraju da potpuno gašenje OHR-a u ovom trenutku nosi ozbiljan rizik. Bez međunarodnog arbitra, otvorila bi se mogućnost još dubljih institucionalnih sukoba, posebno ukoliko poslije izbora dođe do novih političkih kriza.

Šmit je u posljednjem izvještaju jasno naglasio da pitanje državne imovine ostaje jedno od ključnih neriješenih pitanja za funkcionisanje države. Time je praktično poslao poruku da međunarodna zajednica ne smatra posao završenim.

Geopolitička pozadina

Pitanje budućnosti OHR-a danas je mnogo više od unutrašnjeg pitanja BiH. Ono je direktno povezano sa širim geopolitičkim odnosima.

Zapadne zemlje žele smanjiti potrebu za direktnim upravljanjem Balkanom i fokus prebaciti na evropske integracije. S druge strane, Rusija i Kina već godinama osporavaju legitimitet Kristijana Šmita, insistirajući da njegovo imenovanje nije potvrđeno u Savjetu bezbjednosti UN.

U takvoj situaciji, transformacija OHR-a mogla bi predstavljati pokušaj kompromisa – da se međunarodno prisustvo formalno sačuva, ali da se istovremeno smanji politički konflikt oko same institucije.

Izbori kao prelomni trenutak

Mnogo toga zavisiće od rezultata oktobarskih izbora i političke slike koja će nastati nakon njih. Ukoliko BiH uđe u novi ciklus blokada, sukoba i institucionalne nestabilnosti, teško je očekivati potpuno povlačenje međunarodne zajednice.

Ali ukoliko izbori donesu makar minimalnu političku stabilnost i spremnost na dogovor, mogla bi početi nova faza u kojoj OHR više neće imati ulogu političkog upravnika, već simboličnog međunarodnog nadzornika.

Zato pitanje više nije samo odlazi li Kristijan Šmit, već da li sa njim odlazi i čitava jedna era međunarodnog upravljanja Bosnom i Hercegovinom.

ISTOK