Neće ona niđe
Koristeći se ovlaštenjima koja su mu data Dejtonskim mirovnim sporazumom, pozivajući se na bonska i madridska ovlaštenja, imajući u vidu nekoliko kominikea Savjeta za sprovođenje mira, visoki predstavnik Miroslav Lajčak 19. oktobra 2007. godine donio je Odluku o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Savjetu ministara BiH.
Tom nametnutom odlukom zbog koje je, sjetiće se poneko, tadašnji predsjedavajući Savjeta ministara Nikola Špirić čak podnio „privremenu“ ostavku, Lajčak je promijenio član 16, stav (3) zakona koji je do tada glasio: „Savjet ministara može održavati sjednice i odlučivati ako sjednicama prisustvuje više od polovine članova Savjeta ministara od kojih, vodeći računa o članu IX (3) Ustava BiH, najmanje po dva iz svakog konstitutivnog naroda.“ Odluka tadašnjeg šefa OHR-a kaže „u članu 16, stav (3) iza riječi članovi Savjeta ministara, zarez se zamjenjuje tačkom i ostatak teksta se briše“. To znači da sadašnji, postojeći i važeći član zakona glasi: „Savjet ministara može održavati sjednice i odlučivati ako sjednicama prisustvuje više od polovine članova Savjeta ministara.“ I tačka.
Dalje, Lajčak je istom odlukom promijenio i član 18, stav (1), koji je glasio: „Savjet ministara donosi akte iz svoje nadležnosti većinom glasova od ukupnog broja svojih članova o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj proceduri konačno odlučuje Parlamentarna skupština BiH.“ Nametnutom odlukom dio „od ukupnog broja svojih članova“ zamjenjuje se riječima „članova koji su prisutni i glasaju“.
Posebna začkoljica leži u nametnutoj izmjeni stava (2) ovog člana, koji je izvorno glasio: „O ostalim pitanjima Savjet ministara po pravilu odlučuje konsenzusom, a naročito o propisima, imenovanjima i postavljenjima iz djelokruga Savjeta ministara, Poslovniku i njegovom tumačenju.“ Lajčak je taj stav promijenio i iza riječi konsenzusom ubacio „članova koji su prisutni i glasaju“.
Zbog ovakvih stvari, svi oni politički „mudrovi“ koji su pozivali i pozivaju na povlačenje srpskih kadrova iz institucija BiH, a time, dakle, i iz Savjeta ministara BiH, zaslužuju prezir. Prezir zato što im je mrsko da pročitaju Zakon o Savjetu ministara i autentično tumačenje tog zakona koje je takođe nametnuo Miroslav Lajčak 3. decembra 2007. godine, a koje precizno kaže da se „izmjenama i dopunama obezbjeđuje da nijedan od članova Savjeta ministara ne može opstruisati njegov rad time što jednostavno, neopravdano i nedopušteno izostaje sa sjednica“. „Izmjene u cijelosti osiguravaju da rad Savjeta ministara ne može biti blokiran pukim izostajanjem“, precizirao je Lajčak.
U autentičnom tumačenju zakona kaže se da „ako nijedan član iz reda konstitutivnog naroda A (npr. Srbi) ne može biti prisutan kada je sjednica sazvana, lice koje saziva ili predsjedava tom sjednicom odgodiće njeno održavanje“. „Kad je sjednica ponovo sazvana, odsustvovanje svih članova iz reda istog konstitutivnog naroda neće predstavljati opravdan slučaj za neodržavanje sjednice“, precizno je nametnuo Lajčak.
Uz pretpostavku da su članovi koji predstavljaju konstitutivni narod A (Srbe) imenovani sa teritorije entiteta X (Republike Srpske), zaključio je Lajčak, „odsustvovanje svih članova imenovanih sa teritorije entiteta X kada je sjednica ponovo sazvana, neće predstavljati opravdan slučaj za neodržavanje sjednice“.
Dakle, stvari stoje tako, ali predstavnici vladajuće strukture u Srpskoj koji u slučaju da Sud BiH osudi predsjednika Srpske Milorada Dodika prijete napuštanjem ili povlačenjem srpskih predstavnika iz zajedničkih institucija o tome ne znaju ništa. I nisu sposobni nizašta, a kamoli da odbrane predsjednika Republike Srpske. Na njihovu sreću, a našu nesreću, još manje znaju opozicionari koji dižu ruke za smjenu srpskih kadrova u Savjetu ministara, pri čemu se ne nazire većina koja bi mogla da izabere njihove nasljednike. Time se praktično utire put donošenju „legalnih“ odluka u Savjetu ministara bez ministara iz Republike Srpske (ministar Sevlid Hurtić se ne računa, jer je i SNSD zaboravio da ga je predložio i imenovao za ministra).
Što se tiče presude Miloradu Dodiku, ona još nije pravosnažna, pa je nije pristojno komentarisati, ali kada je riječ o onome što bi uslijedilo u slučaju da prvostepena presuda bude potvrđena, ponoviću da je dobro što trenutno nemamo premijera kao 1999. godine koji je spreman da predsjednika izbaci iz kabineta.
U svakom slučaju, posljednju riječ će svakako dati Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, a samo naivni i politički ostrašćeni mogu da vjeruju da ona neće biti u korist apelanta. Osim ako prije toga u njegovu korist ne presudi Ustavni sud BiH. Valjda neće, jer njegove odluke ne primjenjujemo, a svakako će biti kasno. Ali najvažnije je da Republika Srpska neće niđe.
P.S. Predsjednik BORS je na Svečanoj akademiji povodom Dana Republike sjedio negdje u 20. redu. Ne brani se tako Republika Srpska.
Nezavisne
