Šta je sa građanima koji nisu ni za vlast ni za opoziciju?

– Ako nisi sa nama, onda si sa njima, rečenica je koju ste, kada je politika u pitanju, vjerovatno čuli bar jednom u životu, da li od poznanika, prijatelja, pa čak i od pojedinih političara, a upravo je ovih par riječi „upozorenja“ slika društveno-političke situacije u BiH, u kojoj se u najvećoj mjeri sve podijelilo na to da li si za vlast ili opoziciju, ili za plave, crvene, zelene, žute…

Biti politički neutralan u BiH najčešće znači biti zanemaren, jer se tvoje ideje ili stavovi ne poklapaju sa onima za koje se zalaže politička mašinerija, koja je u ovom trenutku dovoljna da iskreira sva društvena dešavanja.

Ali, ova mašinerija sigurno bi se dobro uzdrmala da se oni neodlučni i neutralni, a kojih je u BiH više od 40 odsto, koliko ih ne izlazi na izbore, odluči da nešto mijenja.

Ali tako „hrabrih“ je zaista malo, ako je suditi u izborni ciklus u prethodnih 25 godina, jer oni koji i izađu iz te neutralne zone to najčešće rade ne zarad sebe, već zbog toga što ih je neko zamolio, jer će eto njemu značiti taj glas.

A kada se olovka spusti, listić ubaci u glasačku kutiju i izađe sa izbornog mjesta, oni nažalost ponovo postaju samo puka statistika.

Poći trećim putem u BiH odlučuju se samo rijetki, a taj put znači da nema skretanja u mračne ulice iz kojih zovu razni političari, već biti dosljedan zacrtanom cilju, a to su želje da se nešto promijeni, ne samo za sebe, već i za hiljade onih koji misle poput tebe, a ne smiju to javno da kažu ili pokušaju da se za to izbore.

Koliko je teško ostati na tom „trećem putu“, vidjeli smo i u slučaju jedne političke partije iz Republike Srpske, koja je prvo izašla iz vlasti i otišla u opoziciju, pa se onda na izborima proklamovala kao treća opcija, da bi nakon lošeg rezultata odlučila da joj je ipak bolje u vlasti.

Kada se pogleda ovaj primjer, logično je razumjeti zašto građani u velikoj mjeri ne vjeruju nijednoj političkoj garnituri. Jednostavno, nemaju sigurnost da će im se podrška konkretno vratiti i ne žele da se njihov glas zloupotrijebi.

„Na neki način je to i normalno. Ljudi prvo moraju da znaju za šta su zadužene lokalne vlasti da bi onda znali kome da daju povjerenje da ispuni njihova očekivanja“, kaže za „Nezavisne novine“ Ljiljana Smiljanić, novinarka iz Banjaluke.

Upravo riječ „očekivanje“ povlači pitanje – kakva su to očekivanja građana koji nisu ni za vlast ni za opoziciju?

„Kod nas mnogi vide politički angažman u stranci ili podršku nekoj stranci kao priliku za ličnu korist. Kod nas politika nije nešto što kreira dobre uslove ili bar dobre mogućnosti za sve ljude koji žive na određenom prostoru. Dok god je tako, a nema naznaka da će se išta promijeniti, biće mnogo razočaranih koji neće glasati. Političari se neće promijeniti, pa ni njihova ponuda, dok se ljudi ne promijene, odnosno njihovi zahtjevi. A oni, čiji zahtjevi se razlikuju od većine, svakako političarima nisu važni, jer će imati dovoljno glasova među onima koji ih svakako podržavaju“, odgovara Smiljanićeva.

Politički analitičar Nebojša Tojagić kaže da se u BiH bez previše razmišljanja i bespogovorno brani stav „naše“, a odbacuje „njihovo“. Na sve to, ističe, ni o jednim niti o drugim stavovima se najčešće ne razmišlja i kritički ne raspravlja.

„Ko bi imao snage reći da je car go i da je ideja loša? Šta je sa onima koji su između, onima koji znaju i pohvaliti i kritikovati jedne i druge? Oni se najčešće odbacuju od sebe, nepouzdan su dio biračkog tijela koje misli i koji najčešće ne glasa te njihova riječ ‘nije dovoljno teška’ da bi izazvala reakciju jednih ili drugih. Za jedne, takvi su bliži drugom bloku, a za druge bliži su prvom bloku. Ni jedni ni drugi ne računaju na te ljude. Da je tako, potvrđuje i činjenica da u Republici Srpskoj ne postoji stranka ili pokret koji je se kreće sredinom“, smatra Tojagić.

U kompletnoj priči, novinar Elvir Padalović je mišljenja da bi ovdje prvo trebalo razlučiti ko su jedni, a ko drugi, jer kako kaže, čak ni oni koji su dobro informisani često ne mogu da razaznaju koji su koji.

„Za one koji biraju neku treću opciju imam samo savjet da prepoznaju programe, ideje ili ljude koji su dio tih opcija, pa da za njih glasaju. Međutim, stranačke mašinerije velikih političkih opcija su uhodane toliko da je veoma komplikovano ‘upasti’ među izabrane. Ali ako ništa, glasajte za komšiju, neko prepoznatljivo lice, mada i tu vrijedi ona da izborima ne završava, već počinje vaša kontrola izabranih, a to konstantno zaboravljamo“, rekao je Padalović za „Nezavisne novine“.

Međutim, na predstojećim lokalnim izborima učestvovaće i politička opcija koja zagovara „svoj put“, to jeste, da ne zavisi sve od toga da li si uz vlast ili opoziciju, i koja želi biti alternativa za oba bloka. Uz poruku da postojeći politički establišment ne nudi projekte, već samo populizam i površnost, poručuju da će se truditi da te stvari preokrenu. Da li će im to poći za rukom i kod neodlučnih građana, znaće se za nešto manje od dva mjeseca. A i ako im pođe za rukom, ostaje da vidimo kako će se ponašati u tom postizbornom periodu.

Nezavisne