Reakcijine reakcije reakcija: Fenomen beskonačnog političkog prepucavanja u BiH i kakav uticaj ima na narod

„Kada Konaković zaigra za BiH, tada BiH najviše izgubi“. „K’o tetka neka, samo se prepireš i svađaš, s kim stigneš“.

Ove izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i ministra spoljnih poslova BiH Elmedina Konakovića bile su udarne u svim medijima u BiH.

Kada biste pitali narod(e) da li znaju šta je povod i oko čega se, zapravo, na društvenim mrežama vrijeđaju Dodik i Konaković – tvrdimo da skoro niko ne bi znao da odgovori.

To ne znaju ni oni koji profesionalno prate političku situaciju u BiH, jer se od silnih bombastičnih izjava, još većeg broja horskih reakcija sa svih strana, prebrzo izgube i povod i suština.

I ne samo u ovom slučaju. Zatrpani smo izjavama i reakcijama o tzv. „Maršu mira“, ratnim zastavama, ministru Hurtiću koji im nudi pomoć, paradžematima, islamistima, srpskom pismu američkom Kongresu, Kristijanu Šmitu, imovini, američkom ambasadoru… Možda jedina konkretna i društvenokorisna tema koju je jedan političar pokrenuo jeste ona Dodikova o minimalnoj plati u Srpskoj.

Ko je počeo i ko je kriv – odgovora nema, osim navijačkih. Da li je upravo to i smisao cijele priče, da političari javni prostor pretrpaju nebitnim, ili bitnim ali nerealnim temama, da do kraja iscrpe energiju ono malo građana koji stvarno prate političke prilike, kako bi u pozadini mogli da se bave „konkretnim“ dobitima?

“Ne može se drugačije ni očekivati”

Komunikolog Mladen Bubonjić kaže – kakvo pitanje, takav je i odgovor. Prema njegovim riječima, politički narativ se ne može posmatrati odvojeno od cjelokupnog društveno-političkog konteksta u BiH i činjenice da su početne premise od prije i tokom rata i danas prisutne.

– To znači da se i narativ koji je prisutan mora dovesti u vezu s tim. Drugim riječima, ne može se drugačije ni očekivati kada nisu riješena identitetska, politička, ideološka, društvena pitanja. Sve što muči ovu zemlju i što je mučilo početkom rata, ni danas nije riješeno. Ta pitanja su samo zaliječena. Dakle, u odgovoru na pitanje zašto nam je tako, treba poći od početnih osnova. Treba uzeti u obzir kako je došlo do formiranja ove posljednje državne zajednice, BiH. Rat nije završen mirom, već primirjem. Gotovo svakodnevno u posljednje tri decenije se intenzivira priča o nekom razdvajanju ili o zajedništvu, a u suštini vidimo da se nije odmaklo čak ni od ratnih ciljeva – kaže Bubonjić za Srpskainfo.

Kako kaže, rasprava o uticaju na društvo, o odvlačenju pažnje i o posljedicama koje zbog svega ovoga trpi društvo, bila bi realna u nekim normalnijim okolnostima, da je BiH zapadnoevropska zemlja.

– Da se ne lažemo, kod nas i dalje postoji latentna mržnja. Nisu sanirani ni uzroci, kamo li posljedice rata. S druge strane, političari obilato koriste upravo takvu atmosferu i izvlače korist za sebe. Narativ koji je prisutan odgovara etnonacionalnoj matrici, konceptu grubosti, traženja krivice kod drugog, ni trunke samorefleksije. Malo je neutralnih posmatrača. Imate isključivo opredijeljene ili apstinente. Ovi koji su opredijeljeni, šta god da se desi, oni će ostati ukorijenjeni u svom opredjeljenju. Možda će se samo povećati broj onih drugih. Oni, ili ne glasaju na izborima, ili su otišli iz zemlje – kaže Bubonjić.