Licemjerje bez granica: Dodik osudio napad na Informer, dok targetira i guši slobodne medije u Republici Srpskoj

Licemjerje bez granica: Dodik osudio napad na Informer, dok targetira i guši slobodne medije u Republici Srpskoj

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je osudio navodni hakerski napad na prorežimsku televiziju TV Informer riječima da je „napad neprihvatljiv“ i da se „ničije pravo na slobodu govora ne smije ugrožavati“. Međutim, te iste riječi gube svaki smisao kada se pogledaju postupci i izgovori istog tog čovjeka prema domaćim medijima koji se usuđuju da mu postave nezgodna pitanja ili objave bilo šta što nije u skladu s narativom njegove vlasti.

U trenutku kada Dodik brani pravo na slobodu govora Informera, u Republici Srpskoj se sprovodi otvoreni institucionalni progon nezavisnih medija i nevladinih organizacija. Sam Dodik je nedavno najavio “specijalnog službenika” po uzoru na Elona Maska – osobu koja će voditi odjeljenje za “efikasnost” i nadgledati rad nevladinog sektora i medija. Uz usvajanje zakona o „stranim agentima“, kriminalizaciju klevete i javne prozivke pojedinih novinara, jasno je da Dodik ne traži Maska da osigura slobodu, nego da je uguši.

Portal Capital, Buka, BN televizija, eTrafika, Srpskainfo, Gerila.info – svi su se našli na nišanu Dodikovih javnih istupa, uvreda, optužbi i, što je najopasnije, inspekcijskih kontrola. Nakon što je javno uvrijedio Sinišu Vukelića, urednika Capitala, i optužio medij za „podmićivanje od strane USAID-a“, poreski inspektori su ekspresno poslani u redakciju ovog portala.

 

Vukelić je istakao da postoji spisak MUP-a RS kojim se Poreskoj upravi dostavlja spisak „nepodobnih“ redakcija za kontrolu, i to odmah pošto su kritikovani na mitinzima.

I dok se Vukeliću šalju kontrole, Dodik urednika Buke Aleksandra Trifunovića naziva pijancem, zlotvorom i stranim plaćenikom. BN televizija je već više od decenije meta prijetnji, pokušaja kupovine i etiketiranja. A sve to traje bez ikakvih posljedica – institucionalna ćutnja je jednako zastrašujuća kao i Dodikove riječi.

Usvajanje Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija – poznatog kao „zakon o stranim agentima“ – i ranija kriminalizacija klevete samo su institucionalizovani metodi obračuna s kritikom. Ovim zakonima, nevladine organizacije i mediji koji se djelimično finansiraju iz inostranstva automatski se targetiraju kao „strani agenti“ – etiketa koja u političkom narativu Dodika znači „neprijatelj RS“.

U atmosferi gdje predsjednik RS javno vrijeđa novinare, poziva inspektore, izbacuje nepoželjne iz Palate, dok mu savjetnici fizički nasrću na medijske radnike, potpuno je jasno da sloboda izražavanja u Republici Srpskoj nije pod napadom – ona je pod opsadom.

U tom kontekstu, Dodikova izjava o napadu na TV Informer ne zvuči kao iskrena odbrana slobode govora, već kao ogoljena hipokrizija.

Kada je Informer, poznat po bezrezervnoj podršci vlastima u Beogradu i Banjaluci, navodno napadnut – Dodik je odmah spreman da brani pravo na govor. Ali kada novinari pitaju šta se desilo sa stotinama miliona iz javnih preduzeća – tada ih naziva „kretenima“, „stranim slugama“, i šalje inspekcije. To nije odbrana slobode – to je zloupotreba moći.

Dodikova „sloboda govora“ je sloboda samo za one koji ga hvale. Svi ostali su – izdajnici, plaćenici, neprijatelji. Njegovo licemjerje je očigledno: osuđuje napad na propagandni medij dok sistematski sprovodi tihi, ali konstantan napad na one koji se još usuđuju postavljati pitanja. A takvih je sve manje, i to ne zato što ne žele raditi, nego zato što im režim sve više uskraćuje pravo da to čine.

U Republici Srpskoj danas je najveći grijeh – novinarstvo koje se temelji na činjenicama. A najveći zločin – slobodno mišljenje.

Gerila.info

CATEGORIES
Share This