Jedan od najboljih glumaca regije svih vremena preminuo je 22. novembra 2020. godine u Zagrebu, nakon borbe s karcinomom pluća, u 78. godini života.
Bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”. Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao.
Prva uloga
Mustafa je rođen u Banjaluci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas.
Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze kada je imao 28 godina pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine.
U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka.
– Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi – govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.
Uspješan režiser
Mustafa Nadarević je kao režiser debitovao 1992. godine predstavom “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a potom je postavio više predstava, između ostalih “Balkanskog špijuna” Dušana Kovačevića i “Zabune” Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te “Hasanaginicu” Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Osim glume i režije, Nadarević je radio i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.
Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u vrhunskim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen.
Ženio se tri puta
Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece – sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom.
Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.
– Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Novog Grada, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegovog telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak.
Srpskainfo
