Voli da kaže da “pjesme čovjek piše za druge, ali i za sebe, za svoj groš, što se kaže da bi oslobodio prostor u sebi i bio spreman da opet pošalje i primi ljubav“.
Zanimljivo je da je za neke nove pjesme koristio stihove omiljenog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja.
– Pjesnici su so ovome svijetu. Bez njih bi život bio bljutav. Pjesnik brzo, ali ne i lako, u tri riječi dostigne suštinu, uvede nas u predvorje istine, suoči nas sa najvećim tajnama, a to je velika moć. Poezija je snaga – započinje priču za „Blic magazin“ Nikola Pejaković Kolja.
Nepristojna poruka
Zbog naslova novog albuma nameće se pitanje može li danas čovjek, i pored svega biti srećan i čini li mu se da većina ljudi danas ne umije da se nasmeje od srca, ali ni da istinski bude srećna…
– Čovjek mora i trebalo bi da bude srećan. Sve ima, sve. Misliti da ti nešto fali i da si uskraćen je nepristojna i razočaravajuća poruka, stav, da smo nezadovoljni onim što nam je Gospod dao. On vam daje život, a vi iskazujete nezadovoljstvo – to je, u najmanju ruku, nepristojno. To je, u duhovnom smislu, istinska nepismenost – kaže Pejaković.
Kolja će novi studijski album predstaviti već 20. decembra i to ponovo u beogradskoj MTS dvorani.
Ljubitelji njegovih hitova kao što su: “Kad sam na svet ovaj pao”, “Može malo sutra”, “Mladoženja”, “Haljinica boje lila”, “Svaku noć je isti mrak” i “Da li venem ili zrim” imaće priliku da uživaju i u novim pjesmama ovog umjetnika.
– MTS dvorana je važna tačka za Grobovlasnike i nadamo se da će koncerti u njoj postati tradicionalni. Na tim koncertima se skupi Beograd u malom. Ima svakakvog – lijepog, čudnog, pametnog, nježnog svijeta… I ta ljubav, koja struji tokom ta dva sata je neponovljiva – objašnjava umjetnik.
TV trilogija
Televizijski gledaoci su bili prijatno iznenađeni Koljinom trilogijom “Meso” i “Kosti”, a nedavno je završio i snimanje trećeg djela, “Kože”. Otkriva da li ovom trilogijom zaokružuju priču.
– „Koža“ je priča o čovjeku koji se vraća u svoj grad, u grad u kome je sada sve drugačije i u kome je, što se njega tiče, ostalo puno nedovršenog posla, puno toga nedorečenog, emotivnih rana, neraščišćenih odnosa… Isti su tematski krugovi – pokajanje, grijeh, iskupljenje, odnos prema roditeljima, životu poslije rata i stradanja… Vjerujemo da će publika reagovati na „Kožu“, kao što je reagovala i na prethodne serijale. Serija „Koža“ završava trilogiju, ali sa njom ne stavljamo tačku na tu temu. Grad Banjaluku, Republiku Srpsku, taj prostor natopljen suzama, mukom, molitvama i moštima svetih, nastavićemo da koristimo kao izvor priča. Sa RTS-om nastavićemo saradnju i mislimo da je to najprirodniji i najlogičniji put. Trilogija „Meso“, „Kosti“ i „Koža“ ostaće za nas jedan značajan, pionirski posao – priča on.
Prije nekoliko dana je započeo snimanje filma “Yugo florida” Vladimira Tagića.
– Ne mogu puno da vam otkrivam ali igram lik Vese, oca glavnog junaka, i zaista mi je drago da učestvujem u stvaranju Tagićevog prvenca – kaže umjetnik.
Zahvalan Bogu
Ovog proljeća Kolja je snimao i film “Kruna” Vasilija Nikitovića. On je trenutno u montaži, odnosno u fazi postprodukcije i svi sa nestrpljenjem očekuju premijeru ovog ostvarenja. Dobro je poznato i da je sa Manjifikom snimao pjesmu za seriju “Senke nad Balkanom”. Umjetnik otkriva da li će biti dio i trećeg serijala Bjelogrlićevog projekta čije će snimanje početi 2024. godine.
– Nadam se da hoću. Sa Manjifikom je uvijek zadovoljstvo raditi, on je talentovan i dobar čovjek – mišljenja je umjetnik.
Sljedeće godine Kolja puni tri i po decenije od prve TV uloge u filmu Dragana Veselinovića “Apstinenti”. Kaže da ne vjeruje da će obilježiti ovaj jubilej.
– Nekako, ne da neću, već ne pratim te stvari, pa ih zaboravim… – kaže Nikola.
Kolja je uspješan i kao muzičar, i kao glumac, i kao scenarista a i kao reditelj. Objašnjava na kom polju se ipak najbolje i najslobodnije osjeća…
– Zahvalan sam Bogu na svemu što mi je dao i darovao. Slikar nisam nikada bio. Od ovih zanata koje ste pomenuli živim, Bogu hvala, ali jedino sam gitaru uzeo u ruke još u djetinjstvu, kao prvačić, i sviranje, snimanje muzike, koncerte, smatram velikom privilegijom. Možda je muzika ono što me najviše grije – glasno razmišlja Kolja.
O popularnosti
Na pitanje da je sada na početku svoje karijere i da može da bira, šta bi u startu promijenio kod sebe, Nikola kaže:
– Bilo je onako kako je Gospod htio. Naš život na Zemlji je tren, važan samo onoliko koliko je važno i potrebno da pokažemo na kojoj smo strani i šta želimo da u vječnosti bude sa nama. Mi smo prah i prah ćemo ostati. Jedino naša duša putuje ka zvijezdama, ka Bogu. Važno je da tamo stigne čista i da nas Hrist prepozna.
Iako pojedinci smatraju da je Kolja jedan od onih umjetnika kojima ne prija popularnost, on ne misli tako.
– Meni popularnost prija, vjerujte. Koristim je, obilato, i ne smeta mi. Vježbam se da ljudima dam sve što mogu i što traže od mene. Kako kaže jedna pjesmica: „… Zbog mene nikog ne smije srce da zaboli, biću onaj što kleči i moli…“ – zaključuje Pejaković.
Ozbiljnost i ludilo
Mnogima se Nikola privatno čini kao preozbiljan čovjek, ali oni koji ga bolje poznaju kažu da je u stvari baš ta ozbiljnost njegov odbrambeni sistem.
– Čovjek se mijenja, sazrijeva, i jedino ono staro, dobro ludilo u njemu, ostaje isto, postojano. Vjerujte mi, ludilo je postojano koliko i boja u oku. I to ludilo radi u slavu Boga. I ono ima svoju tajnu svrhu. Sad više stvaram smijeh i humor, nego što uživam u njemu – priča glumac za Blic.
