Sve kontroverze rezolucije o Srebrenici

Rezolucija o Srebrenici je postala prvorazredna regionalna tema i dolila je ulje na vatru ionako pogoršanim međunacionalnim i međuentitetskim odnosima u BiH, sa refleksijama na region. Koji se sve realni aspekti ove rezolucije?

Rezolucijom o Srebrenici, čiji su formalni predlagači Njemačka i Ruanda, 11. juli se proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i traži od članica UN uvrštavanje sudski utvrđenih činjenica o genocidu u obrazovne programe. To je formalno objašnjenje predlagača koje je podržalo 20 sponzora među kojima su SAD, Velika Britanija, Francuska, Italija i Hrvatska.

U obrazloženju predlagača kaže se da je cilj rezolucije uspostavljanje međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U nacrtu rezolucije se ne pominje niti Srbija, niti Republika Srpska. Sve države se potiču da putem sistema obrazovanja sačuvaju utvrđene činjenice i razviju kulturu sjećanja u cilju sprečavanja negiranja i iskrivljavanja istorijskih činjenica.

Šta o rezoluciji kažu glavni igrači?

Na zahtjev Rusije, u utorak (30.4.) je upriličena i vanredna sjednica SB UN na kojoj je članica Predsedništva BiH Željka Cvijanović putem video-linka ponovila ranije tvrdnje da je rezolucija „nelegalno“ pripremljena i bez usaglašenih stavova unutar BiH prošla kroz procedure UN, za šta je najavila i krivičnu prijavu protiv ambasadora BiH u UN Zlatka Lagumdžije. Kazala je da je predložena rezolucija „primjer kršenja Ustava BiH i ugrožavanja mira i stabilnosti“.

Zlatko Lagumdžija

Kineski predstavnik pri UN je ponovio stav političara iz RS „da usvajanje rezolucije bez saglasnosti oba entiteta nije u skladu sa promovisanjem mira u BiH“.

Ruski ambasador pri UN Vasilij Nebenzja istakao je da je Moskva „kategorički protiv rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN“ i dodao da „Srebrenica nije jedina mračna stranica rata u BiH“.

Ambasador SAD pri UN Robert Vud osudio je negiranje genocida u Srebrenici. „Nastavak postupaka nekih lidera, uključujući Milorada Dodika, posebno negiranje genocida, izaziva zabrinutost. Neupitna je činjenica da je genocid počinjen u Srebrenici, kako su utvrdili međunarodni sudovi. Pozdravljamo odluku visokog predstavnika za BiH da zabrani učešće na izborima osobama koje su počinile genocid“, kazao je Vud.

Ima li rezolucija obavezujući karakter?

Naravno da ima i naivno je misliti da će njeni dometi biti u školskim udžbenicima. Ono što se u komentarima analitičara trenutno zaobilazi zbog smirivanja tencija u regionu koje je ova rezolucija izazvala jeste upravo minimiziranje njenih dometa, ali je možda najdirektniji odgovor dao Frensis Bojl, američki pravnik i ratni savjetnik Alije Izetbegovića, potvrđujući da iza rezolucije o Srebrenici stoji namjera ukidanja Republike Srpske.

– Rezolucija će biti obavezujuća u cijeloj organizaciji UN, sve povezane institucije i organizacije biće obavezane tom rezolucijom i njenom primjenom. Zatim, na svima nama biće da osmislimo kako ćemo tu rezoluciju koristiti da promovišemo interese BiH kao države i da se jednog dana riješimo Republike Srpske, što je jednostavno jedna genocidna tvorevina. Rezolucija će nam dati jedno snažno oružje u setu alata da to postignemo – rekao je Bojl za Fejs TV prije desetak dana.

Pokušaj revizije Srebrenice

Vlasti Republike Srpske su na posebnoj sjednici Narodne skupštin RS kroz usvajanje izvještaja o Srebrenici Nezavisne međunarodne komisije na čelu sa Gideonom Grajfom pokušala da revidira oficijelni pristup prije svega slijedom ocjene Haškog tribunala koji je zločine u Srebrenici okvalifikovao kao genocid.

Zločin u Srebrenici ne može se definisati kao genocid i rezolucijom u UN pokušava se prekrajati istorija jer nije zasnovana na činjenicama, ocijenio je predsjednik Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine Gideon Grajf.

Grajf je kritikovao rezoluciju koja treba da se nađe u UN, navodeći da je to iskrivljivanje stvarnosti i da na to nikada ne treba pristati.

“Ovo je pokušaj prekrajanja istorije, iskrivljavanja istorije. To se nikada neće dogoditi, a mi članovi komisije borićemo se protiv toga koliko god budemo mogli”, poručio je Grajf, koji smatra da se tom rezolucijom samo mogu produbiti sukobi.

Grajf je istakao da ovakva rezolucija može uništiti sjećanje na Holokaust i na ono što je nacistička Njemačka uradila jevrejskom narodu između 1933. i 1945. godine, pa i sjećanje na Ruandu i druge prave genocide, koji su se, nažalost, zaista dogodili na ovoj planeti.

Gideon Grajf

Grajf je istakao da se u Srebrenici desio strašan zločin, ali da se to ne može dovesti u vezu sa terminom genocida koji je 1948. godine skovao Rafael Lemkin.

“Ne možete se igrati sa tim terminom. To je naučni termin. Rafael Lemkin bi se pomjerio u grobu kada bi čuo da se Srebrenica definiše kao genocid. Rekao bi, oni su ludi. Ovo nije slučaj. Nisam mislio na takav genocid. Genocid je nešto drugo”, istakao je Grajf, koji je pozdravio usvajanje izvještaja Komisije u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

On je istakao da događaji koji su se desili u Srebrenici u julu 1995. godine uopšte nisu bili genocid, da je to bio težak zločin, ali ne i genocid.

“Na srpskoj strani nije postojala namjera da se uništi značajan dio u odnosu na ukupnu populaciju. U ovom tragičnom događaju stradalo je manje od 0,5 odsto bosanskih muslimana. Dakle, u svakom slučaju, ovo se ne može smatrati niti definisati kao genocid. Genocid je zločin potpuno drugačije prirode”, rekao je Grajf.

Da li smo nakon svega bliži pomirenju?

Ako je cilj predlagača rezolucije zaista bio da se suočavanjem sa prošlošću obezbjedi mir i pomirenje na ovim prostorima, sigurno je da on nije postignut i postoji opravdana bojazan za ono što može da uslijedi nakon rezolucije.

Jedno je sigurno, narodima u BiH nakon svih trauma prethodnog rata je najmanje potrebno novo sukobljavanje na ovakvim teškim temama. Jer protekli rat je sa sobom nosio niz kontroverzi i dilema, a Srebrenica i sve oko nje jeste jedna od najspornijih. Ne zbog samih direktnih žrtava na svim stranama, jer su oni jedina nesporna činjenica, iako ostaje upitna manipulacija brojem žrtava, koliko zbog sumnjivih političkih igara koje su prethodile srebreničkoj tragediji.

30 godina nakon tih dešavanja u BiH su narodi počeli zajedno da žive i rade, sa svim traumama prethodnog rata, ostavljajući po strani njihovu težinu.

S druge strane, političarima na svim stranama su ovakve teme uvijek prilika da se dodatno afirmišu na njima, kako bi sakrili sopstvene nesposobnosti i odgovornost za normalnij život ljudi, ali i enorman kriminal i korupciju, i taj proces je na žalost u toku. U kojoj mjeri će ti isti „nacionalni lideri“ uspjeti da zatruju koliko-toliko normalne odnose ostaje da vidimo.

U svakom slučaju nikada nam ništa nije dobro donosilo kada se na ovim prostorima nađemo u fokusu sukobljenih interesa velikih sila, a posebno liječenja njihovih zločinačkih kompleksa koji daleko nadmašuju sve ono što se ovdje dešavalo prije 30 godina. Bar u tome nam nisu primjer i teško da se može vjerovati u iskrene namjere jedne Njemačke, Ruande ili Turske.

ISTOK