Može i suđenje video linkom, ovo je mrcvarenje

Sudjenje u predmetu protiv Milorada Dodika i Miloša Lukića pretvara se u mrcvarenje i naroda i države.

Dr Milan Blagojević

Prosto je za ne povjerovati da Dodik baš u nedjelju 8.12.2024. godine, samo dan pred nastavak suđenja u tom predmetu koje je trebalo biti održano u ponedjeljak 9.12.2024. godine, ode u privatnu zdravstvenu ustanovu u Beogradu i da u toj ustanovi bude podvrgnut laparoskopskoj operaciji.

Nakon ovog zanimljivog Dodikovog zaokreta, u navedenom postupku, kao na filmskoj traci, imamo novu situaciju koja je takođe za ne povjerovati.

Naime, vještak medicinske struke kojeg je odredio Sud Bosne i Hercegovine je u svom nalazu i mišljenju, datom na osnovu relevantne medicinske dokumentacije za Milorada Dodika (otpusno pismo i ostala relevantna dokumentacija iz navedene privatne zdravstvene ustanove) utvrdio, kako su prenijeli mediji, „da je to jedna rutinska operacija, laparoskopska, koja se jednostavno radi“ te da je Dodik sposoban da putuje na suđenje u Sarajevo i da učestvuje na tom suđenju. Zbog toga je Sud BiH zakazao nastavak suđenja u tom predmetu za 25.12. ove godine, što je javnosti saopšteno 19.12. ove godine.

Samo dan poslije oglasio se ljekar iz privatne zdravstvene ustanove u Beogradu u kojoj se Dodik nalazio, napisavši, kako je prenio portal RTRS, da je mišljenja da je „Milorad Dodik sa medicinskog aspekta nesposoban za putovanje i prisustvovanje ročištima u Sarajevu“.

Ono što je zajedničko u mišljenjima i vještaka Suda BiH i ljekara iz Beograda, je da ni jedan ni drugi nisu rekli da Dodik nije uopšte sposoban da prisustvuje i učestvuje na glavnom pretresu u ovom predmetu.

Umjesto toga, ljekar iz Beograda je u zaključku svoje izjave, koju je objavio portal RTRS, kazao da je Dodik „sa medicinskog aspekta nesposoban za putovanje i prisustvovanje ročištima u Sarajevu“.

Dakle, niko od pomenutih ljekara nije utvrdio da Dodik uopšte nije sposoban da učestvuje na suđenju pa ni ako bi, recimo, ono u odnosu na Dodika bilo organizovano video linkom, to jest tako što bi on glavnom pretresu prisustvovao tim putem iz svoje kuće u kojoj se sada nesporno nalazi i u kojoj, što je takođe nesporno, prima posjete i obavlja razgovore sa gostima, pa tako i sa Draganom Čovićem predsjednikom HDZ BiH.

E pa pošto stvari stoje tako, onda nema nikakve smetnje da se već ročište zakazano za 25.12. ove godine održi video linkom u odnosu na Dodika i njegovog branioca, a da ostale stranke i branilac budu u isto vrijeme u sudnici Suda BiH.

To je mogućnost koju nijednim svojim slovom ne zabranjuje Zakon o krivičnom postupku BiH i zato je, da bi bilo prekinuto ovo mrcvarenje i očito odugovlačenje postupka, treba da iskoristi Sud BiH.

Sve drugo omogućiće dalje odugovlačenje unedogled ovog predmeta, što nije dobro ni za koga. A najmanje je dobro za Republiku Srpsku koja od ovog mrcvarenja i odugovlačenja neće ništa dobro dobiti. Naprotiv.

Nasuprot tome, ovo je sa stručne strane veoma jednostavan pravni slučaj u kojem nije ni trebalo saslušavati svjedoke niti odlagati brojna ročišta zbog službenih putovanja Dodika koji je, kada je nedavno postupajuća sutkinja na ročištu saopštila da više neće odlagati sudjenje zbog Dodikovih putovanja, ubrzo nakon toga otišao u privatnu zdravstvenu ustanovu u Beogradu.

Umjesto svega toga Sud BiH u tom predmetu treba samo, i konačno, da odluči i iznese argumente o tri čisto pravna pitanja, od kojih je jedno da li je Kristijan Šmit visoki predstavnik, drugo da li on, ako je visoki predstavnik, ima pravo i po kom osnovu da nametne zakon da je krivično djelo ako se ne izvršavaju njegove odluke te ako ima to pravo onda Sud BiH treba da odgovori i na treće pitanje, a to je da li su Milorad Dodik i Miloš Lukić učinili to krivično djelo time što je Dodik 7.7.2023. godine potpisao ukaze o proglašenju dva zakona, a Lukić ih objavio u Službenom glasniku Republike Srpske, iako je Schmidt prije toga, 2.7.2023. godine, nametnuo navedeno krivično djelo i nametnuo da ono stupa na snagu tog istog 2.7.2023. godine, uz koje djelo je Šmit nametnuo i svoje dvije odluke o poništenju dva zakona, za koje je Dodik nakon tog poništenja ipak potpisao ukaze o njihovom proglašenju, a Lukić ih objavio u odgovarajućem službenom glasilu.

Po meni, u ovom predmetu Sud BiH treba donijeti oslobađajuću presudu, uz obrazloženje da to čini ne samo zato što Šmit nije visoki predstavnik, već prije svega zato što, sve i da jeste visoki predstavnik, on ni po Povelji UN, ni po Ustavu BiH, a ni po bilo kom drugom aneksu Dejtonskog sporazuma nema pravo da u BiH kao državi članici UN nameće svoju volju kao zakon, a kamoli da propisuje da neizvršenje njegove volje može biti krivično djelo.

Međutim, u ovom predmetu nije važno moje mišljenje o svemu tome, već je pravno relevantno šta o tome misli Sud BiH.

Zato je krajnje vrijeme da taj sud, poslije brojnih i nezakonitih odugovlačenja postupka, koja traju duže od jedne godine, jednom već završi glavni pretres i konačno donese presudu u ovom slučaju.

Piše: Dr Milan Blagojević