Diletantizam srpske politike sa ozbiljnim posljedicama

Da li ima snage da se zaustavi trenutni diletantizam srpske politike prije nego uslijede njene štetne posljedice? Opozicija se napokon dozvala pameti, iako samo djelimično, jer je PDP bio suzdržan oko Izbornog zakona RS.

Vladajuće stranke u RS su u situaciji kada su im dojučerašnji međunarodni mentori okrenuli leđa i očigledno odlučili da više ne žmire na opšti kriminal i korupciju vlasti, krenule u radikalizaciju stanja sa namjerom da političkim ucjenama pokušaju da poprave sopstvenu poziciju i sačuvaju monopole i privilegije vlasti. Ne treba zaboraviti da je Milorad Dodik u par navrata uspio u takvim pokušajima, posebno kada je povlačeći referendum o Sudu i Tužilaštvu „natjerao“ visoku predstavnicu za spoljnu politiku EU Katrin Ešton da dođe u Banja Luku da bi to predstavio kao svoj ustupak. „Veliku pobjedu“ Milorada Dodika su režimski mediji tada predstavili kroz dobijanje mačka u vreći, strukturalni dijalog o pravosuđu. Rezultat je bio nula, ali je Dodik privremeno odustao od referenduma. Sada je na sličan način Dodik pokušao da razigra sa Trojkom i u tandemu sa Čovićem isposluje izmjene Izbornog zakona BiH po njihovoj mjeri. Trojka  očigledno nije dobila saglasnost svojih međunarodnih mentora, iako je Konaković sve uradio da izmoli blaži tretman za svog saveznika u vlasti Milorada Dodika. Nije upalilo.

U međuvremenu je Narodna skupština RS na Posebnoj sjednici usvojila entitetski Izborni zakon, čime je otvorena ustavna kriza u BiH u punom kapacitetu. Cijela situacija je podgrijana tzv. narodnim mitingom protiv Rezolucije UN o Srebrenici kojoj su srpske vlasti dali daleko veći značaj nego što ovaj neobavezujući dokument ima. Poruke koje smo dobili su nas vratile u 90-te godine, a pojedini govornici na mitingu kao Darko Banjac su pokazali puni diltetantizam i da su po svemu zalutati u politiku, izuzev što se vrlo dobro snalaze u svim recidivima njenog kriminalnog karaktera.

U svakom slučaju, stvari stoje puno ozbiljnije nego što to na prvi pogled izgleda.

Opozicija je ovaj put bila na nivou, izuzev PDP koji je iz samo njima znanih razloga bio suzdržan na glasanju u vezi Izbornog zakona RS. Posebno nakon odličnog obrazloženja njegove besmislenosti od strane šefa kluba SDS-a Vukote Govedarice. I politički i tehnički kontekst ovog zakona, o kojima je govorio Govedarica, mogu imati ozbiljne posljedice. Prvi u činjenici da je Aneksom 3 Dejtonskog sporazuma predviđeno da Privremena izborna komisija, a kasnije Centralna izborna komisija BiH bude nadležna za provođenje izbora u BiH. Dakle, Dejton nije saveznik ovom zakonu, kako je to tvrdio Dodik. Drugi, tehnički aspekt implicira da se izbori po entiteskom zakonu i ne mogu provesti na vrijeme, što dovodi u sumnju iskrenost namjera da Vlasti RS provedu ovaj zakon. Tim prije što je ministar finansija u Savjetu ministara iz SNSD Srđan Amidžić već prebacio sredstva CIK-u potrebna za održavanje izbora po  Izbornom zakonu BiH.

Ipak daleko veći je problem ukoliko se lokalni izbori u RS provedu po novom entiteskom zakonu. Jer se postavlja pitanje ko bi verifikovao osvojene mandate i ko bi priznao te i takve izbore. Republika Srpska bi nepovratno otišla u pravcu institucionalnog paralelizma i sada otvorenog antiustavnog djelovanja. Posljedice mogu biti izolacija Srpske i dovođenje u pitanje njenog statusa, iako to trenutno niko ne pominje. Kredibilitet te i takve politike će zasigurno da bude izgubljen, što bi bila najmanja šteta. U svakom slučaju opozicija mora da se ponaša daleko dosljednije i pametnije, jer mora da se pojavi glas razuma koji će ovaj štetni i nerazumni proces da zaustavi.

Dok još nije kasno i dok se nije ponovo pokrenuo proces ustavnih promjena koji bi revidirao Dejton, kako je to u par već navrata pokušano. Odgovornost vlasti u RS je potpuna.

ISTOK