Manastir Lelić uoči Vaskrsa dragulj pravoslavlja: Svetac sluga roda svoga

Sveti Nikolaj srpski, vladika Nikolaj Velimirović, vazda služi rodu svome I kako vrijeme prolazi njegovo svetiteljstvo je sve uzvišenjje, ne samo u srpskom rodu, kaže arhimandrit Georgije Mićić, starješina te bogomolja i čuvar mošti slavnog Lelićanina i Srbina.

Mnogo je ljudi koji dolaze u svetinju da se Bogu mole, da cjelivaju mošti svetitelja, da uživaju u miru, Ljepoti i sjaju bogomolje o kojoj arhimandritu Georgije pomažu još dva monaha i tri iskusnika, od kojih će dvojica uskoro biti rukopoloženi u monaški red.

Uz mnoštvo zdanja, privodi se kraju izgradnja Nikolajevog muzeja, površine oko 1000 metara kvadratnih u kom će, pored ostalog, biti i sala za naučne, duhovne i kulturne skupove sa 150 mjesta.

Dolaskom igumana Avakuma, svojevremeno, i Tronoše svetinja je doživjela vaskrs, a divni iguman se i upokojio na Vaskrs prije nekoliko godina, sat prije nego što je svjedočio prisutnima o vaskrsenju Gospodnjem. U njega je, još u Tronoši, stasavao monah Georgije, koji je stasao u dostojnog nasljednika starog Avakuma, ali i znatno više.

Njegovo ime znano je samo po dobru širom planete, jer sabira sve one koji ljube svetog Nikolaja, čiju slavu svake godine počinje da slavi tridesetak kuća u otadžbini.

Olgica Samoulovic, jedna od najuspješnijih žena danas, ne samo u Srbiji, kaže sa je Lelić gorostasno središte našeg duhovnog života.
Kao čedo valjevskog kraja, dobrih i pobožnih ljudi, za svaki novi poduhvat odlazi baš na tu adresu, a uoči Vaskrsa njena djela, Iz čiste prirode, zamirisala su u svetinji, što je bio njen san iz djetinjstva, da se lijepim i vrijednim stvaralaštvom približi Bogu.

Božju blizinu uvijek doživim, I stalno na sve ljepši način, baš u Leliću.

ISTOK