To su ona pitanja koja zadiru u intimni segment života koji njih, ni na koji način, ne trebaju da zanimaju.
“Da li je vaš izgled (višak kilograma) takav zbog bolesti ili samo više jedete?”, “Da li možeš da imaš djecu”, “Koje si godište? O, matora prvorotka. Šta čekaš ti?”, “Zašto si se razvela?”, “Čime ti se bavi muž?”, “Ima li ti momak stan ili kuću?”, “50 vam je godina, šta će vam posao”…
Neka pitanja koje su poslodavci postavljali kandidatima na razgovorima na posao u najmanju ruku se neobična.
“Da li se plašite buke šivaćih mašina?”, “A šta ste radili tokom ovih pauza između radnih mjesta”, “Kako provodiš slobodno vrijeme?”, “Da li znaš koristiti internet i vord”, “Možeš li mi djecu voziti u vrtić?”, “Hoćete li mi reći koje su vaše mane i zbog čega?”, “Šta radite nedjeljom ujutro”, “Koji ste horoskopski znak?”, “Da li imaš autobus da stigneš na vrijeme na posao”, “Znate li tablicu množenja?”.
Jedna žena imala je i ovaj zahtjev potencijalnog poslodavca.
“Je li ti problem da skineš burmu i ostali nakit ako dobiješ posao?”. Ona pitanja koje se tiču posla kod mnogih su izgledala baš ovako.
“Koliko dana godišnjeg očekuješ?”, “Da li ti je problem raditi prekovremeno sat-dva, neplaćeno?”, “Pored ove pozicije trebaćeš nekad uskočiti i na drugu poziciju”, “Da li ti predstavlja problem da prvih mjesec dana radiš neplaćeno, čisto da vidimo kako će to ići?”, “Da li znaš šta je USB stik?”, “Zašto znaš 5 jezika?”, “Šta će ti godišnji, nedjeljom si slobodan”, “Insistiraš li na prijavi?”…
Ovo su tek neka od pitanja sa kojima se danas susreću ljudi na razgovorima na posao. Kada će se načiti da je za posao samo bitna kvalifikacija, znanje i umijeće i da privatni život nikoga ne treba da se tiče?
Srskainfo
