Kada materijal iz tri države dođe u Ljubinje i dospije u vrijedne ruke Slobodana Popovića polako nastaju i opanci, koje sada u istočnoj Hercegovini, prema informacijama našeg sagovornika, pravi još samo jedan čovjek.
Iako ranije gotovo da nije bilo hercegovačkih kuća bez opanaka, danas, kako saznajemo od Slobodana Popovića, najčešće opanke kupuju kulturno-umjetnička društva ili Hercegovci u „tuđini“.
„Ranije su opanke naručivali i ljudi koji čuvaju stoku. Međutim, danas ima manje čobana, pa se tako manje i naručuju opanci za te namjene“, priča naš sagovornik koga smo prilikom posjete zatekli u poslu.
Iako je pripremao opanke za Metkoviće, imao je vremena za razgovor s nama, jer kako kaže, najdragocjenije od svega su mu priče sa ljudima.
„Trenutno pravim opanke za Metkoviće, a imam narudžbu i za Split. Do sada sam pravio za brojna kulturno-umjetnička društva u Sarajevu, Ilijašu, Bijeljini, u Beču, našim iseljenicima u Gajdobri i to sve po 20-30 komada, ne pominjem ove pojedinačne narudžbe kojih takođe bude“, priča naš sagovornik koji je opanke počeo praviti za vrijeme rata kada je, kaže, bilo svega osim obuće, pa su i opanci nastajali iz gole potrebe.
„Tada sam počeo pomalo i evo danas moji opanci gotovo da stižu do svih dijelova svijeta. Od Azije, ne znam za Afriku, ali stizali su u Australija, Ameriku, a i u Evropu su svukuda odlazili“, prisjeća se Slobodan koji je uz opanke odrastao, pa je i od najranijeg djetinjstva o njima, kaže, znao ponešto, ali ipak nije ni slutio da će jednoga dana baš on praviti opanke.
Na početku pravljenja opanaka kaže da mu je najteže bilo napraviti kalupe, što mu je iziskivalo puno vremena i rada.
„Trebala bi mi dan da se zabavim i da turpijam i đeljam da bih napravio kalup“, priča naš sagovornik dodajući da mu je to bilo i dosadno, ali kada krene u izradu opanaka, pogotovo kada ih privršava taj dio procesa pravljenja ga opušta.
Proces koji Slobodana opušta. (Foto: Direkt)
Slobodan je prvobitno opanke pravio za jednog vlasnika suvenirnice u Mostaru.
„Ja nisam imao materijal neophodnih za opanke, vune, kože, špaga i on je to meni nabavljao. Tako sam s njim prvo počeo raditi, a kasnije sam se osamostalio. Sada vunu nabavljam u Sarajevu, špagu u Dubrovniku, a kožu u Beogradu“, priča naš sagovornik.
Bez ujedinjene porodice proizvodnja opanka bi bila spora
Za izradu jednog para opanaka našem sagovorniku bi trebala dva radna dana, ukoliko ima kalup za određeni broj, ali pošto mu u izradi pomažu supruga i sin to onda brže i ide.
„Sam ne bih postigao da napravim sve, imam ja i godina više nisam gibak, a i ruke sporije rade“, priznaje ovaj vrijedni Ljubinjac.
U razgovoru s njegovom suprugom saznajemo da je i ona zadovoljna što sa sinom suprugu može pomoći u izradi opanaka, premda ne učestvuju u čitavom procesu pravljenja ipak su mu od pomoći. Uz to kaže, rade u kući u čistom su, a i zaradi se ponešto.
Priča nam i da zahvaljujući izradi opanaka ne moraju da se muče radeći oko saransaka ili duhana, što većinom sade ljudi u ovoj hercegovačkoj opštini.
Nema zainteresovanih za ovaj zanat
Iako je opančara sve manje Slobodan kaže da se ni u njegovom okruženju niko ne interesuje da nauči ovaj zanat.
„Mladi nisu zainteresovani, lakše im je piti kafu pod platanima“, uz osmjeh konstatuje naš sagovornik.
Svaki opanak je reklama za sebe
Pored toga što se njegovi opanci nalaze u nekim od suvenirnica, a prodaju ih i u prostorijama trebinjskg Udruženja Vasila, brojni ljudi ih naručuju i kod njega lično.
„Vide jedni od drugih pa naruče, a imam kalupe od malih za bebe, pa evo i do 51 broja koje sada pravim za jednog košarkaša iz Gacka, koji igra u Beogradu“, priča naš sagovornik.
U razgovoru smo saznali da su njegove opanke naručivale brojne poznate i istaknute ličnosti, od sportista, generala, doktora, pa do pjevača.
Tako su njegovi opanci, kako svjedoči, otišli kao poklon i pjevačici Severini Vučković.
„Dok je bila sa Kojićem, njegov kum iz Mostara je nosio kao dar Severini opanke“, uz osmjeh nam priča ovaj duhoviti čovjek i dodaje da je pitanje gdje su završili opanci nakon prekida njihove ljubavne veze.
U šaljivom tonu završili smo razgovor sa ovim ljubinjskim domaćinom nakon čega je nastavio pravljenje započetih opanaka.
