Ulaz u vilu sa 50 soba “Sikoks hit”, koja je izgrađena 1871. godine za državnika Džordža Gošena, ima jednostavnu, crnu kapiju od kovanog gvožđa sa ogledalom postavljenim u blizini da olakša izlaz saobraćaja na prometni put od sela Flimvel do Houkhersta u Saseksu.
Samo prisustvo bezbjednosnih kamera na vrhu ograde govori u prilog značaja ovog zdanja, smještenog na granici istočnog Saseksa i Kenta.
Zabrinutost zbog ruskog prisustva izazvala proteste
Ali, u selu Houkherst postoji stvarna zabrinutost zbog prisustva ove zgrade koja je u vlasništvu ruske vlade od 1946. godine. Rat u Ukrajini okrenuo je poglede mještana ponovo ka velikoj vili, na kraju dugog, privatnog puta među hektarima prostranog zemljišta.
Decenijama je bila ignorisana, ali kad se pročulo da je to produžetak ruske ambasade u Londonu, mještani – ogorčeni zbog invazije – ispisali su sprejom proukrajinske grafite na ulazu zdanja, dok je književnica i novinarka Rebeka de Santonž postavila ukrajinske zastave ispred ulaza i duž nasipa.
Ona je rekla da se zgrada, koju su neki mediji nazvali “britanskim Kremljom”, našla u fokusu veoma stvarnog protivljenja invaziji i izliva emocija.
“Crni “mercedesi” ulazili i izlazili kroz kapiju, stanari povremeno odlazili u lokalni pab”
Donedavno je postojanje ruske diplomatske “dače” u okolini bilo maltene nepoznato mještanima. Ali, prošlogodišnji protesti usmjerili su pažnju na zgradu, izazivajući bezbjednosne zabrinutosti.
– Znam za nju već neko vrijeme i ako pažljivo pogledate možete da vidite više nadzornih kamera i bodljikavu žicu oko tog mjesta. Takođe, sam vidjela dugačke, crne “mercedese” kako prolaze kroz prednju kapiju, a onda smo imali proteste. Viđali smo ljude iz “Sikoks hita” u Houkherste. Povremeno su odlazili u pab – rekla je Lindzi Baro, lokalna cvjećarka.
– Mislim da je prilično čudno što ruska vlada ima zgradu ovdje u srcu Kenta – dodala je ona.
“Seoska rezidencija Andreja Kelina”
Vila je navodno seoska rezidencija ruskog ambasadora u Londonu Andreja Kelina. Kad se ne koristi za diplomatske funkcije, za nju se brine stariji ruski par.
– Nakon mog protesta posjetila su me dva policajca. Mislim da su bili zabrinuti za bezbjednost starijeg ruskog para koji se stara za kuću. Sklonili smo naše zastave da pomognemo u smirivanju situacije. Očigledno je protest bio emotivni odgovor na invaziju, ali nije bilo u redu dovesti stariji par u bilo kakvu opasnost – rekla je De Santonž.
Blui Pret (93), koji živi u Houkherstu i letio je sa Komandom bombardera tokom službe za Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo (RAF) 1951-53, rekao je da nije znao da su Rusi tako blizu.
– Zaista sam zapanjen. Služio sam na samom početku Hladnog rata pa smo imali zaista stvarne strahove u vezi njih – rekao je on.
Pret je naveo da je letio na američkim bombarderima B-29 koji su bili baziranu u Britaniji nakon rata i da su ubacivali lažne atomske bombe u avion da zavaraju Ruse.
– Naravno da nismo imali bombu sve do 1956. godine, ali smo tada igrali na blef sa njima. Ne mogu da vjerujem da Ukrajina nije ispregovarala mir jer u mom umu niko nikad neće da pobijedi Ruse. Oni su nepobjedivi – rekao je Pret.
“Posjetio sam rusku vilu šest puta, pokazali su mi podrume sa zabranjenom sobom”
Bivši prodavac traktora Robert Njuton (65) živi blizu ruske vile u Herst Grinu. On je ispričao da je posjetio imanje oko šest puta krajem osamdesetih da servisira traktor koji su kućepazitelji koristili za košenje travnjaka.
– Par je tada bio u svojim 40-im godinama. Bili su muž i žena. Njihove odaje su bile u prizemlju na desnoj strani. Popio sam čaj (u vili), pokazali su mi podrume u kojima je bila soba za koju su mi rekli da mi tu ulaz nije dozvoljen. Bili su veoma prijatni – rekao je Njuton.
On je još naveo da su bili “grafiti” na zidovima podruma, koje su ispisala djeca diplomata koja su dolazila ljeti, a da su vani bile dvije velike satelitske antene. Tvrdi da je zbog visoke službe svog brata u RAF i poslova sa Rusima MI5 prisluškivao njegov telefon radi zaštite od rizika od ucjene.
– Mogu kategorički da vam kažem, moja bivša žena bi ovo podržala. Moji telefoni su bili prisluškivani. Moja žena bi razgovarala sa svojom sestrom i ponekad su mogle da čuju da ih neko sluša. Upitale bi: “Da li želiš da se priključiš razgovoru?” – ispričao je Njuton, dodajući da se “tamo ništa zlokobno nije dešavalo” i da “ne može biti mnogo ljudi u zemlji koji su uradili ono što je on”, prenosi Blic.
U selu još ima ljudi koji nisu svjesni ruskog prisustva u svojoj zajednici.
Blic
