Može li Evropa popraviti štetu od afere „Qatargate“

– Korupcijski skandal „Qatargate“ u decembru prošle godine ozbiljno je narušio ugled i integritet Evropskog parlamenta.

Poslanici od tada pokušavaju da ograniče štetu i bolje zaštite demokratiju od korupcije.

To zahtijeva i uvođenje novih pravila, rekla je zamjenica šefa poslaničke grupe socijaldemokrata Gabi Bišof.

„Transparentnost je preduslov za demokratiju. Zbog toga mnoge građanke i građani s pravom zahtijevaju više. Moj izvještaj o promjeni poslovnika predlaže nova pravila, a to se odnosi na način na koji radimo u ovoj kući“, rekla je Bišofova.

Tokom proteklih šest mjeseci, ova poslanica iz Berlina igrala je vodeću ulogu u prevođenju u konkretna pravila okvirnog plana od 14 tačaka predsjednice Parlamenta Roberte Metsole. To bi Evropskom parlamentu trebalo da donese veći stepen transparentnosti i integriteta.

Jedan od ciljeva glasi: „Stvorićemo potpunu transparentnost kada je riječ o sporednim poslovima ako time poslanici zarađuju više od 5.000 evra godišnje. Mišljenja smo da biti evroparlamentarac nije honorarni posao. I svako ko ima neku drugi izvor prihoda ubuduće mora to transparentno da objavi – u ukupnom godišnjem iznosu.“

Zato bi trebalo ojačati definiciju „sukoba interesa“. Osim finansijskih, tu su i privatni interesi, recimo u vezi s porodičnim vezama, prenosi Deutsche Welle.

Obavezujuće izjave o sukobu interesa moraju se dati unaprijed, pogotovo ako poslanik teži nekom određenom položaju u Parlamentu, na primjer da postane potpredsjednik ili predsjednik nekog od odbora.

Ubuduće bi trebalo da postoji dokumentacija o tome kako su zainteresovane strane bile uključene u zakonodavni proces. To bi trebalo odmah na početku da bude potkrijepljeno kompletnom dokumentacijom o svim sastancima poslanika.

Za poslaničku grupu Evropske narodne partije (EPP) to je, međutim, previše. Ona je zato podnijela nekoliko amandmana.

„Sloboda mandata nam je veoma važna. Drugim riječima, građani imaju pravo da njihov poslanik može slobodno da radi. I zabrinuti smo zbog toga što smatramo da nam se nameću ograničenja koja uopšte ne bi spriječila nešto slično slučaju Eve Kaili“, rekao je Danijel Kaspari, šef poslaničke grupe CDU/CSU u Evropskom parlamentu.

Nova pravila konkretan su odgovor na slučaj Eve Kaili, bivše potpredsjednice Evropskog parlamenta i članice poslaničke grupe socijaldemokrata, odgovara Bišofova.

„Detaljno smo analizirali slabe tačke. Susreti s predstavnicima trećih zemalja ranije nisu morali da budu transparentni. To je ono što ćemo sada morati da uradimo. To stvarno zatvara slabu tačku“, kazala je Bišofova.

Ali Kasparijeva zabrinutost mnogo je dublja.

„Ako, na primjer, u budućnosti budemo morali da izvještavamo predsjednika parlamenta o delikatnim sastancima s aktivistima za ljudska prava i disidentima, zabrinuti smo da će to biti zablježeno u elektronskim sistemima. Znate i sami koliko dugo je Rusija hakovala njemački Bundestag. Ako mi poslanici budemo morali da otkrivamo svoje izvore, bićemo u velikom problemu“, kaže Kaspari.

Naglašava da bi mnogi poslanici željeli da imaju više vremena za konsultacije o takvim suštinskim promjenama pravila.

S druge strane, za mnoge sve to što je najavljeno ne dešava se ni dovoljno brzo, niti dovoljno duboko.

„Nemamo šta da krijemo, a moramo da vratimo povjerenje. Zato je dobro da pokažemo kakve dodatne prihode ostvarujemo, kakve sastanke održavamo i kako trošimo novac, jer, ponavljam, nemamo šta da krijemo“, kaže Damijan Bezelager, poslanik Zelenih u Evropskom parlamentu.

„Transparentnost nije u suprotnosti sa slobodom mandata. Na kraju krajeva, zašto bi ljudi uopšte poštovali zakone ako ne vjeruju procesu u kojem su oni napravljeni“, pita Bezelager.

U svakom slučaju, ova rasprava u Parlamentu bacila je više svjetla na ambiciju s kojom oko 700 poslanika želi da unese više transparentnosti u jedno od najmračnijih poglavlja u Evropskom parlamentu.

Afera „Qatargate“ počela je u decembru prošle godine, kada su vlasti optužile četiri osobe povezane sa Evropskim parlamentom u belgijskoj prijestonici Briselu, zbog navoda da ih je Katar zasipao gotovinom i poklonima kako bi uticao na donošenje odluka.

(Nezavisne)