Oni kojima je nakaradni sistem već nanio štetu, imaju dva izbora, jer za onaj treći, koji bi donio promjenu, odavno nema hrabrosti, ni volje.
Ili da ćute i gledaju svoja posla, čekajući kada će sistem pokucati i na vrata njihove djece, ili da jednostavno, dignu sidro i napuste ovu zemlju u lažnoj nadi da će barem djeci biti bolje.
Ovakav sistem nažalost rađa tragedije, jednu za drugom, a nakon svake tragedije narodni običaj je da se mora naći krivac, i to u ekspresnom roku.
U kakvom sistemu živimo dovoljno govori sve češće obračunavanje, čitaj pravdanje, državnih institucija kada se dogodi tragedija.
Takav je slučaj bio i sa ubicom iz Gradačca, gdje je javnost, pored stravičnih informacija o samom zločinu, svjedočila obračunu između policije i suda.
Da se razumijemo, svi su krivi, a posebno oni koji su pisali nakaradne zakone.
Da je zakon jasan i krivac bi bio jasan, ali u nakaradnom sistemu ništa nije jasno, ali na lomaču se neko morao staviti.
Saradnja na relaciji policija – tužilaštvo, pa na kraju sud, odavno je dotakla dno, a tragedije poput one u Gradačcu samo potvrđuju sve navedeno.
Slučaj u Gradačcu otkrio je još jednom i vezu policijskih struktura sa kriminalnim organizacijama, pa je tako i policijska službenica suspendovana, jer je dovedena u vezu s ubicom. Posebno zabrinjavajuće jeste da je policijska službenica poznata po svojim vezama sa kriminalcima, te da je zbog toga još ranije prekomandovana u manju opštinu!
Nije ovo ni prvi, ni zadnji slučaj gdje policijski službenici, zahvaljujući nakaradnim zakonima u BiH, ne ostaju bez posla, već nastavljaju raditi u službi, iako im zakon i red nisu na prvom mjestu.
