Odavno nije tajna da postoji čitava industrija takozvanih „klik farmi“, zasnovana na generisanju lažnog klikova i saobraćaja na internetu. Lažni klikovi se lako mogu kupiti na veliko, često se oglašavaju kao „pravi saobraćaj“ i obično su dizajnirani da „maksimiziraju lajkove i ugled klijenta na njegovoj veb lokaciji“.
Prema sajtu okrenutom industriji aplikacija „Business of Apps“, ukupni troškovi prevare u digitalnom oglašavanju, uključujući proizvodnju klikova, dostigli su nevjerovatnih 84 milijardi američkih dolara na globalnom nivou u 2023, sa tendencijom daljeg rasta.
Po definiciji, farma klikova je svaka lokacija koja masovno generiše internet saobraćaj u različite svrhe. Farme klikova su lako dostupne za iznajmljivanje preko preprodavaca na internetu. To znači da možete platiti da osoba ili bot klikne ili komunicira sa čime god poželite na društvenim mrežama.
„Farme 21. vijeka“ nude široki dijapazon usluga: Pratioce i lajkove na društvenim mrežama./ Objavljivanje komentara na veb lokacijama ili društvenim medijima,/ Generisanje saobraćaja na veb lokaciji./ Kreiranje povratnih veza./ Obavljanje zadataka zasnovanih na klikovima koji se ponavljaju./ Usmjeravanje saobraćaja na lažne sajtove radi povećanja rangiranja, autoriteta domena ili prikupljanja isplata na multimedijalnim oglasima./ Dijeljenje, često lažnih, novinskih članaka (fabrike trolova).
Tokom 2020. pandemija kovid stvorila je veću potražnju za poslovima od kuće. Jedan od glavnih poslodavaca je bila industrija plaćenog kliktanja.
Fasciniran tim fenomenom, engleski fotograf Džek Letam pune četiri godine tražio je po Hong Kongu pristup nekoj od „farmi klikova“. Pošto se povezao sa ljudima na hakerskim forumima, prošle godine dobio je uputstva da posjeti mali hotel među gusto zbijenim neboderima u gradu i prvi put ušao u jednu takvu digitalnu farmu. Liftom je stigao do posljednjeg sprata, i potom uveden u neveliku prostoriju u kojoj su stotine pametnih telefona, poređanih po zidovima, preko guste mreže kablova bili povezani sa računarima.
Osam ljudi je radilo na telefonima, pratilo sadržaje za koje su angažovani i uporno slali hiljade lajkova.
„Bilo je prilično čudno. Osjećao sam se kao da sam u tehnološkom startapu neke mlađe ekipe. Tamo niko nije bio stariji od 25 godina. Svim telefonima su pokvarili softver i povezali ih sa glavnim računarom. Kada se pojavi zainteresovani klijent, bilo da je u pitanju potreba na Instagramu, Facebooku ili TikToku, oni tada ulaze u nečiji profil, koji se pojavljuje na svakom telefonu istovremeno, i onda kreću da rade svoj posao: pritiskaju ‘prati’ ili ‘sviđa mi se’.”
Brzim klikovanjem vještački se naduvava popularnost klijentovih postova, obmanjuju algoritmi da dodatno pojačaju sadržaj, omogućavajući naručiocima da brzo postanu viralni.
„Svaki telefon ima drugačiji nalog, i svaki može da promijeni svoju IP adresu 20 puta dnevno. Svaki telefon je praktično 20 različitih telefona, tako da ima veliku efikasnost.”
Latam je mjesecima tražio druge farme za klikove širom Vijetnama i Hong Konga, fotografišući ono što je unutra pronašao. Na kraju je kupio sopstvenu farmu, koju drži u dnevnoj sobi svog stana u Londonu.
Snimci koje je napravio tokom svojih istraživanja predstavljeni su u foto-monografiji „Beggar’s Honey“. Prikazuju brojne telefone uredno raspoređene u redovima i „teme“ za koje je traženo da postanu popularnije na društvenim mrežama: imigranti, pjevačice, kako uočiti lažni “roleks”, mnogo golotinje, vojne propagande, video snimke o „kulama bliznakinjama“ i zavjere o vakcinama.
U vremenu raznih prevara i okruženju dezinformacija, lako je vidjeti kako se farme klikova mogu opasno koristiti. Takođe služe za podle namjere, najčešće da bi zavarale ljude u političkim, religioznim, modnim i estradnim kampanjama. Istovremeno otvaraju pitanja o tome šta znači uspjeh u današnjem hiper-onlajn svijetu vođenom ličnim brendiranjem i kupovinom pratioca.
Farma klikova jeste nekažnjen oblik prevare gdje se angažuje velika grupa slabo plaćenih radnika u korist običnog prevaranta. Te „digitalne radionice“ obično se nalaze u zemljama u razvoju, kao što su Kina, Indija, Nepal, Šri Lanka, Egipat, Indonezija, Filipini i Bangladeš, Tajvan, Vijetnam, Kazahstan, Tajland, Venecuela, Južna Afrika, ali i SAD i Rusija.
„Farmeri“ su plaćeni, u prosjeku, jedan američki dolar za hiljadu lajkova ili za praćenje hiljadu ljudi na Tviteru. Zatim farme klikova prodaju svoje lajkove i pratioce po mnogo višoj cijeni.
Većina radnika na ovim farmama to sve vide kao legitiman posao: „To je težak posao, ali se isplati. Međutim, kao i radnicima u trezorima, plata je mala. Većina zarađuje otprilike 10 dolara dnevno.“
Ne čudite se što neke nepoznate ovdašnje „zvijezde“ imaju po nekoliko miliona pregleda za pjesme koje nikad niste čuli ili „dive“ bezbroj pratilaca na Instagramu. To se „bere“ na klik farmi za nekoliko hiljada evra. Takvo je doba u kome živimo.
Srpskainfo
