Jer, staviti Milorada Dodika u istu rečenicu sa „nasilnim sukobima“, pa makar oni bili bošnjački odgovor na njegovu politiku, može samo onaj ko konstruiše stvarnost. Ili radi za Dodika, stvarajući od njega žrtvu stranaca i Sarajeva, što je njegova omiljena osobina.
Predsjednik Republike Srpske i SNSD nije spreman ni politički da ide „do kraja“, a kamo li na neki drugi način. Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH ne važi za sudove u Srpskoj, BiH će uskoro dobiti još jedan sud, iako ga nema u Ustavu, a u međuvremenu je entitetsko glasanje izbačeno iz Zakona o sukobu interesa u institucijama na nivou BiH. Pitamo se šta je sljedeće na spisku „rušenja“ BiH i „jačanja“ Srpske. Možda pomilovanje nevinog Fadila Novalića u Predsjedništvu BiH…
Koji su to Bošnjaci, iz izvještaja ODNI, kod kojih bi Dodikovo djelovanje moglo da „osnaži vlastite kapacitete da zaštite svoje interese i eventualno da dovede do nasilnih sukoba koji bi mogli nadvladati mirovne misije“? Hoće li Dino Konaković udariti Dodika košarkaškom loptom, ili će možda Zukan Helez, onako mamuran, sa svoje terese lansirati dronove samoubice na Banjaluku?
Naravno da ne treba olako preći preko bilo kakvog izvještaja sa amblemom američkih obavještajaca jer svaki ima svoju svrhu. Međutim, vjerovati da tek tako Vašington pušta u javnost važne i tačne podatke, može samo neko ko nije svjestan špijunskog kapaciteta te velesile. Važnost tih izvještaja krije se u nečemu drugom. Vjerovatno u realnosti koju kreiraju sami za sebe, za medije na Balkanu, pripremajući teren za nešto što SAD eventualno spremaju da urade.
Šta? E, to nećete naći u izvještaju na internetu. Zato su rijetki oni koji znaju da čitaju između redova.
Kada se to desi, neće biti važno ko je kriv, ko je prvi počeo, šta je istina, a šta laž. Njihovi interesi nisu dnevni i ne mijenja ih jedan predsjednički mandat. Zapravo, američki nacionalni interesi uopšte ne zavise od toga ko im je predsjednik. Možda da pođemo od toga.
Autor: Slobodan Popadić
Srpskainfo
