Inaravno, kada god se nakaradni sistem otkrije u svom pravom izdanju on uzvraća po uobičajenoj matrici, a to je da se radi o izdajničkom udaru i da iza svega stoji tendenciozno pisanje novinara.
Što je otkrivanje bahatog sistema veće, to je njegovo reagovanje podlije.
U konkretnom slučaju „Gdje je Sara?“ javnost je imala priliku da se lično uvjeri u nevjerovatnu hrabrost i upornost roditelja iz Banjaluke koji godinama traže odgovor na samo jedno pitanje- gdje je njihova kćerkica.
Bahati sistem bez odgovornosti u kom caruje nepotizam u svim njegovim krakovima i novim izdancima, mjesecima je ignorisao pitanja novinarke koja je pratila životnu sudbinu roditelja, da bi nakon objavljivanja priče taj isti sistem „reagovao“.
Ako su procedure jasne i nalažu da se nakon smrti živo rođene bebe obavijeste roditelji koji imaju pravo da sahrane svoje dijete, kako je moguće da ulogu roditelja preuzimaju nepoznate osobe.
Kako je moguće da se na mjestu gdje je navodno trebala biti sahranjena beba, pronalaze ostaci druge, nepoznate bebe, a da za takav propust niko nije već pritvoren i smješten iza rešetaka? Previše je pitanja koja su ostala bez odgovora, a posebno ono da se vodila nekakva kvazi istraga u nebitnom pravcu koja je u međuvremenu obustavljena.
U međuvremenu se otkrilo da se i na drugom mjestu, gdje je navodno trebala biti ukopana druga beba, nalazi neko četvrti.
Pitanje je samo do kada, a i na njega se takođe, odavno zna odgovor. Do nas je.
Nikola Morača
