„Trebinje nije ni selo ni metropola. Ono je metafora, san! Ono je jedna svetla tačka u životu Hercegovaca, ono je mesto koje sanjaju da će se u njemu nastaniti onda kada budu ostarili. Trebinje je mediteran. Jer, dok u njemu sedite i gledate vrhove čempresa, osećate da je more iza brda. Tamo se živi kao na moru…”
Za Kapora, Trebinje je bilo jedinstveno: grad u kojem, dok sjedite i gledate tamne vrhove čempresa, imate osjećaj da je more odmah iza brda. „Živi se kao na moru, ali bez mora, bez galame turista“, govorio je, ističući njegovu posebnu tišinu i ritam.
Trebinje, viđeno Kaporovim očima, nije samo grad. To je obećanje mira, ljepote i trajanja, koje u sebi nosi svaki sanjar.
Momo Kapor, slikar, pisac i vječiti sanjar, ostavio je iza sebe bogato stvaralačko nasljeđe – knjige, slike, priče koje su spajale prošlost i sadašnjost, gradove i uspomene. I među svim mjestima o kojima je govorio, Trebinje je zauzimalo posebno mjesto.
Trebinje danas
