Zašto SDS ćuti o Nešiću!?
Iako je ministar bezbjednosti Nenad Nešić uhapšen i određen mu pritvor od mjesec dana, a vijest zatalasala region, pri čemu stižu reakcije sa svih strana, primjetno je naglašeno ćutanje SDS o ovom slučaju, kao najjače opozicione stranke u RS. Zašto?
Ovakvi slučajevi eksplicitnog primjera visoke korupcije nikako ne bi smjeli da prođu bez reakcija opozicionih stranaka, jer bi trebali da budu dokaz za ono što se odavno tvrdi, da su Republika Srpska i BiH okovani kriminalom i korupcijom najvišeg nivoa. Sada se to na slučaju Nešića jasno i pokazalo.
Osim reakcija Nebojše Vukanovića koji se gotovo svakodnevno oglašava ovim povodom i Igora Crnatka, poslanika PDP u NSRS koji je „predložio“ sazivanje Posebne sjednice NSRS ovim povodom, očigledno aludirajući na sakrivanje kriminala od strane vlasti pod nacionalne interese – drugih reakcija nema. Dakle, zašto ćuti SDS?
Teza da vlast svoje opstajanje zasniva na ovoj i ovakvoj opoziciji, sve se jasnije potvrđuje, ne samo u Srbiji nego i kod nas. Nečinjenjem onoga što joj je posao, da bude kritičar i korektor vlasti, tačnije jasna alternativa, opozicija daje za pravo svim onima koji smatraju da između stranaka vlasti i opozicije postoje razni dilovi, odnosno da ne postoji razlika i da su, prevedeno na nardoni jezik – svi isti.
Možda bi se razlozi mogli naći i nekim drugim motivima, jer je samo prije nekoliko mjeseci SDS bio protiv smjene Nenada Nešića u Savjetu ministara BiH, vjerovatno po zahtjevu iz Beograda, na čemu se Nešić nedavno javno zahvalio SDS u NSRS. Takođe je bila upadljiva prva i potpuno neprimjerena reakcija predsjednika Vlade Srbije Miloša Vučevića, koji je hapšenje Nešića tretirao kao ugrožavanje bezbjednosti Srba u BiH. Do reakcija predsjednika RS Milorada Dodika ili predsjednika Vlade RS Radovana Viškovića koji su postavili javno pitanje: Ko je sljedeći?
Panična reakcija vlasti je razumljiva, jer svi mogu biti sljedeći obzirom na količinu kriminala i korupcije. Reakcija SDS možda izostaje i zbog analognog predmeta korupcije koja se vodi protiv predsjednika te stranke Milana Miličevića, iako on to tretira kao politički progon neistomišljenika vlasti. I naravno, ne postoje eksplicitni dokazi uzimanja novca kao slučaju Nešića (ili bar javnost o tome nije obavještena), jer je postojala interna dojava iz određenih krugova šta mu se sprema i da ga SIPA prati. Ali je slučaj sam po sebi neugodan.
Ima tu naravno još onih koji su interesno bili vezani za Nenada Nešića i gledali kako da iz njegovog kriminalnog udjela namire svoj dio za „sitne“ ustupke. Uglavnom, SDS okovan ćutanjem još uvijek ne reaguje, a da li će progovoriti čućemo. I ne samo SDS. Ali SDS voli da ističe da je još uvijek lider opozicije i državotvorna stranka. A onda, gospodo, morate imati prepoznatljivu politiku kao dokaz, ako to tvrdite. Ćutanje nije politika.
Milorad Dodik je, za razliku od SDS koji to ne smije da kaže, svojevremeno kada mu je Nešić bio opozicija, ovoga otvoreno napadao i prozivao za kriminal. Zato se danas ovaj i slučaj našao kao predmet Tužilaštva BiH, a u saradnji sa policijom RS.
ISTOK
