TUGA I DALjE U SVAKOM DIJELU JADRA I OKOLINE: VELIKA ŽALOST NA OBJE OBALE DRINE
Ovakva žalost u Gornjem Jadru odavno se ne pamti, bez obzira što je ovaj kraj obilježila prije 79 ljeta najveća tuga, kada su fašisti 1941. godine, samo u jednom danu, streljali više od 3000 mještana.
Ovo, kao refren, ponavljaju mnogi mještani Jarebica i okolnih sela, posle sahrane Nikole Krsmanovića (34), mladog policajca, koga je je u četvtak u noć usmrtio, a njegovog kolegu Vjekoslava Ilića ranio, zločinac Faton Hajrizi, koga je srpska policija likvidarala u petak na Gučevu, planini iznad Loznice i Banje Koviljače.
– Nikola je ispraćen dostojanstveno i veličanstveno, u svakom pogledu, sa puno ljubavi, tuge, pažnje i poštovanja kao niko do sada, što je zaslužio od svojih najbližih, i od komšija, prijatelja kumova, mnogih kolega, u doslovnom smislu, iz svih krajeva Srbije, ali i Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve, kojoj je bio posvećen i kraj čije bogomolje je u Jarebicama rođen i odrastao – kaže Milutin Stevanović, domaćin uz Donjih Nedeljica, u Jadru.
– Svi su, Bogu hvala, pokazali sabornost u ovoj teškoj žalosti, svjesni da, kako se ono kaže u narodu, ništa nama nema bez nas. I mrtav, divni mladić i policajac, nam, eto, šalje i tu poruku.Izgubio je život kada je tek trebalo da proživi, pošto je postao prekaljeni policajac u poslu. Na redu je bilo da formira porodicu, što je bila i njegova i žarka želja njegovih najbližih.
Otac Milenko, majka Ljilja, sestra Katarina, drugi najbliži srodnici, kako običaji nalažu, bili su i danas na groblju kada je „trećina“. Nema više mnogo svijeta u Dragincu, kada ih je bilo na hiljade, među kojima više od hiljadu u policijskim uniformama i veliki broj sveštenstva i monaštva na čelu sa episkopom šabačkim Jerotejom (Petrović). Skrhani od bola, koji je, kako kažu, „veći i od Gučeva i Himalaja, ponosni su na Nikolu, jer i njegova sahrana svjedoči koliko je bio dragocjen i službi i državi i mnogim ljudima“. To im dođe kao izvesna utjeha, ali ujtehe nema.
U Jarebicama, Dragincu, Brnjcu odakle je mladićeva majka, Šurica, a Velikom Selu, Siminom brdu, Stupnici i okolnim selima kao da se tuga zavukla u svaki čošak. Nema skoro čoveka, koji se bar ne preksti i poželi, još jednom, laku crnu zemlju plemenitom i dobrom Nikoli Krsmanoviću, koji, kako svjedoče mještani listom, „nije imao ama baš ni jedan porok“.
– Dan ranije bio je, kod nas u Pošti, plaćao je račune, i sa svima nama se pozdravio i veselo ćaskao kao uvijek – priča nam službenica ovdašnje Pošte.
– Čuli smo da se mijenjao sa kolegom, da radi to crnog dana, kako bi mogao, sa djevojkom, da ide na Divčibare… Nije mu bilo ravnog mladića. I vidjelo se po licima njegovih kolega, od poretka u PS Loznica do žandarmerije i Granične policije MUP Srbije koliko je bio i voljen i cijenjen.
Jedna mještanka svjedoči nam da se, dan ranije, u čitavom selu čulo zavijanje, poput velikog jauka i plača, pa u Dragincu, središtu ovdašnjeg kraja. Životinja je nekoliko sati cvilila.
– Svi smo se čudili toj neobičnoj pojavi – kaže mještanka Draginca. A, Nikola je bio veliki ljubitelj kučića. Ne vjerujem u predskazanja, ali to se, jednostavno, dogodilo. A, tragedija jeste za plač i jauk do neba.
U Loznici je, u subotu, bio danžalosti, zvanično, a počeo je žal odmah posle tragedije. Otkazane su sve manifestacije javne i porodične. U većini kafića muzika je zaustavljena još od četvrtka u noć, jer su i vlasnici i gosti bili svjesni da je muzika, jednostavno, u najmanju ruku, neprimjerena. Ovdašnji ljudi, ali i mnogi zvaničnici, ogorčeni su jačinom muzike, dan uoči sahrane, u jednom od kafića u strogom centru grada, na šetalištu, koji je, kao i onaj u kom je uhapšen pajtos zlikovca Fatona, u Bijeljini, u Račanskoj ulici, poznat kao višegodišnja kriminalna jazbina, čiji su vlasnici dugo imali zaštitu na mjestima gdje ne bi smjeli da je imaju.
– To je sramota i od Boga grehota da se vesele i, rekao bih, čak podstiču veselje, usred grada, ali nije ni čudo, jer godinama se zna da su baš mnogi stalni gosti iz tog lokala bliski saradnici u okorelom kriminalu sa onima poput ubice divnog policajca kaže naš policajac u penziji, koji se, davno, suprostavio onima koji štite i taj kafić i one koji u njemu svašta rade. A, nije ni čudo da se ubica, posle zločina, kretao baš dijelovima grada gdje su se, od kriminala, skućili oni koji su se veselili.
A, istovremeno u okolnim opštinama, mada nije bila zvanično proglašena žalost, ljudi su žalili Nikolu od saznanja da je ubijen. Tako je bilo, i u susjednoj Republicu Srpskoj, od Bratunca i Zvornika do Bijeljine, Ugljevika i Lopara. I uzdržavali su se o svega onoga što se neprimjereno tog krvavom i crnom događaja kraj puta u Lipničkom Šoru, nedaleko od Drine.
-Tuga je obuzela obje obale Drine, što je sasvim prirodno, jer je, pored ostalog, zločinac pucao, praktično, i u sjajnog čovjeka i čuvara reda i mira, ali i u državu Srbiju, našu maticu, a tako i sve nas ma gdje živjeli – kaže Mladen Vasilić iz Ugljevika. Svi smo oduševljeni i zahvalni i Bezbjednosnoj informativnoj agenciji i policiji koja je uspjela da dođe do zlikovca i zločinca i da ga likvidira, onako kako je tražio i kako je „zaslužio“. Jasno je da mu u glavi nije bilo samo ubistvo jednog i ranjavanje drugog policajca.
Baš time šta je spremao zličinac uveliko se bave nadležni za istragu u Srbiji, ali i RS. Na prijedlog OJT u Loznici, sud je odredio pritvor supruzi uhapšenog jataka Albanca u Bijeljini i vozaču automobila koji ga je, po priznanju, dovezao do Drine za 450 evra.
Ovdašnji ljudi ponosni su na pripadnika Bezbjednosno -informativne policije u Loznici koji su, brzo, locirali ubicu i sve informacije, s tim u vezi, dali rukovodstvu policije u Loznici i na sjajnu akcijom ovdašnje policije, u sadejstvu sa vrhunskim profesionalcima iz Žandarmerije, SAJ, Uprave kriminalističke policije što je rezultiralo krajem jedne zločinačke karijere.
– Zahvalnost pripada našim sugrađanima, koji su pokazali i visoku bezbjednosnu kulturu, i savjest, i značaj akcije koja je tekla, pa su, na najbolji način, pružili valjane informacije – kaže Petar Gavrilović, zamjenik gradonačelnika Loznice, koji je, do nedavno, bio na čelu BIA za ovaj kraj, kao jedan od najboljih rukovodilaca centara u Srbiji, iza koga je ostao blaga vrijedan sastav rukovodstva i operativaca BIA. Ovo je sjajan primjer da svi zajedno, sa našim sugrađanima, možemo da se suprostavimo i najvećem zlu i da treba da njegujemo dobre odnose i međusobno poštovanje, što će sigurno da živi. Ovo je velika tragedija za sve nas, jer je gubitak vrsnog profesonalca i mladića nenadoknadiv, ali je akcija svih policijskih agencija i službi, koja je uslijedila, sa našim savjesnim ljudima, poslala jasnu poruku svakom onom kome padne na pamet da nasrne na našu policiju, na našu državu, na naše građane i njihovu imovinu.
ISTOK