Tranzicija na naš način: Opljačkaj pa legalizuj

Nakon sloma komunizma i stvaranja malih feudalnih državica na prostoru eks-Jugoslavije, sa kratkim epilogom ratnih dešavanja, krenuo je proces društvene i ekonomske tranzicije ka kapitalizmu na najprimitivniji način, kako to inače i biva sa demokratski  nerazvijenim društvima: iskoristi sve što možeš, opljačkaj i na kraju legalizuj.

Taj po svemu brutalan proces kod nas traje već skoro 30 godina, a oni politički akteri koji su imali monopol upravljanja budžetima i javnim dobrima, iskoristili su to na najbolji mogući način za sebe. Jedini problem koji je mogao da pokvari njegov tok jeste pravosudna intervencija i kažnjavanje beskrupulozne pljačke, ali su se nosioci vlasti potrudili da se taj mehanizam maksimalno amortizuje i umrtvi, kako bi se cijeli proces nakon opšteg pustošenja priveo kraju.

Da se radi o ogromnom kapitalu koji je predmet tranzicije iz društvenog ili državnog u privatni, jasno je iz samog zbira godišnjih budžeta svih nivoa vlasti koji prelazi 20 milijardi KM, bar kada je u pitanju Republika Srpska. Ne računajući ostala javna dobra i resurse kojima se raspolagalo na kriminalan način. Dakle, ulog je veliki i ogroman izazov za jednu vlast koja istrajava do nivoa nekoliko stotina milijardi KM.

To je jedan od glavnih motiva da se po svaku cijenu i ne birajući sredstva ostane na vlasti, što aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj uspijeva već više od 18 godina. Postratni period vlasti je obilježio slične pokušaje, ali su oni ostali na nivou amaterizma za neokomunističku oligarhiju koja je nakon kratkog nokdauna, predaha i ideološkog sloma, zaposjela tu istu vlast.

I treba biti iskren, počeci kapitalizma se nisu razlikovali niti u jednoj od zemalja u svijetu, s tom razlikom da je ta prva tranziciona faza u većini zemalja trajala daleko kraće i sa manjim štetnim posljedicama za društvo u cjelini. Zato se ovdje mnogi s pravom pitaju da li ćemo je kao narod uopšte preživjeti, jer žilav otpor vlasti koja uporno opstaje je indikator da posao još nije u potpunosti završen.

Ipak, završna faza opšte pljačke je bez sumnje pri kraju i nakon legalizacije opljačkanog što je u toku, najmanje će biti važno ko predstavlja tu vlast. Tada kapital sebi može da dozvoli taj luksuz pa da otvori autentične demokratske procese i da malo vazduha običnim građanima koji još uvijek dahću pod teretom neravnomjerne i nepravedne raspodjele društvenog bogatstva, a politika će biti uvijek u službi tog istog kapitala koji će da je kontroliše i usmjerava na način da ne dovodi u pitanje njegovo porijeklo. Bar tako stvari funkcionišu iz već viđenih paradigmi danas razvijenog demokratskog svijeta i država.

Naravno, kada smo mi u pitanju onda treba računati da mi imamo i svoje specijalitete ili specifičnosti koji će taj standardizovani hod ka kapitalizmu začiniti nekim bizarnim primjerima. Ne treba uopšte sumnjati da će se ova i ovakva vlast potruditi i dati svoj značajan doprinos u tom smislu. Jer taman kada pomislimo da smo na dnu ili kraju neka faze „razvoja“, ona pokaže svoj novi lik besprimjernog primitivizma, bahatosti i iznenadi nas.

I sve će to da bude pod krinkom opšte društvene brige za narod i patriotizma, što je već po gluposti i zatucanosti masa samo po sebi „originalno“.

ISTOK