Možda zvaničnici Srpske stignu i do Sjeverne Koreje, ali para više niko ne da
„Pa svašta su oni planirali. I aerodrome i heliodrome, pa to nismo vidjeli. I mali i veliki ruski kredit.,, Ako traže pare na osovini Rusija, Bjelorusija, Mađarska, Turska možda dobace i do Sjeverne Koreje. Možda će iz Sjeverne Koreje doći delegacija i u koferima donijeti pare..“
Minusi u budžetu Republike Srpske se gomilaju, a kako se finansijske rupe povećavaju tako raste i broj putovanja visokih zvaničnika Republike Srpske po svijetu, koji očigledno ne vjeruju ni u sopstvenu bajku o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Hoće li Milorad Dodik „podviti rep“ pred Zapadom ili, pak, namoliti novac na osovini Mađarska, Turska, Rusija?
Vlast u Srpskoj nudi državne hartije od vrijednosti kao na pijaci, a dokaz da je sve na prodaju je i treće zaduženje u ovoj godini, gdje se Republika Srpska prodajom trezorskih zapisa zadužila za 22 miliona maraka, odnosno dva miliona više nego što je planirala. Za to vrijeme, putovanja visokih zvaničnika Republike Srpske se samo nižu – od Mađarske do Rusije. Željki Cvijanović nije bilo mrsko da ode ni u Ujedinjene Arapske Emirate.
„Pa svašta su oni planirali. I aerodrome i heliodrome, pa to nismo vidjeli. I mali i veliki ruski kredit.,, Ako traže pare na osovini Rusija, Bjelorusija, Mađarska, Turska možda dobace i do Sjeverne Koreje. Možda će iz Sjeverne Koreje doći delegacija i u koferima donijeti pare. A što se tiče Zapada, možda očekuju nešto otvaranjem pregovora, a što se tiče pregovora, iako se otvore, to će im biti poklonjeno, ne zaslugom bilo koga“, kaže ekonomista Svetalana Cenić.
I dok predsjednik Republike Srpske svoje kapacitete koristi za sliku na društvenim mrežama sa Vladimirom Putinom, ekonomiju Srpske spasava Banjalučka berza, odnosno domaće banke. Spasava ili gura u ponor, s obzirom da ne postoji racionalna namjena silnih zaduženja, pitaju analitičari.
„Smatram da moramo zaustaviti bilo kakvu investicionu potrošnju koja nije usmjerena isključivo ka razvoju privatnog sektora. Tako se u Srbiji radi. Oni daju novac investitorima, ali daju novac onima koji pokreću proizvodnju. Pa im na taj način raste bruto domaći proizvod“, poručuje ekonomista Zoran Pavlović.
U ovoj godini planirana su dugoročna zaduženja od 810 miliona maraka na stranim finansijskim tržištima, a 141 milion na domaćem, što je u ukupnom iznosu 951 milion. Od stranih kreditora očigledno nema ništa.
U Odluci o kratkoročnom zaduženju prodajom trezorskih zapisa, Republika Srpska ne smije da premaši prag zaduženja od 8 odsto ostvarenih prihoda u prethodnoj godini, što znači da može da se zadužuje kratkoročno do 337 miliona u ovoj godini. Trideset tri miliona maraka su već iskorišćena.
„Ono što mogu da kažem na prvi pogled, u redu traže se neki kreditori. Ali, treba da se traže investitori, a ne kreditori. Investitori koji bi mogli biti partneri javnih korporacija, jer se svako zaduženje višestruko vraća nazad. Nije to više pitanje nas ili vas, već nadolazećih generacija, naše djece. I gdje se taj novac vidi u realnom životu. Gdje je taj Eldorado o kome se stalno govori?“, pita bivši diplomata Igor Davidović.
Zbog sankcija Republika Srpska ne može izaći na inostrano tržište. A i prije nekoliko godina kada je uspjela emitovati na Bečkoj i Londonskoj berzi, mutni dogovori koštali su zvaničnike Srpske sudskog procesa.
Najbolji primjer za to je saslušanje koje je imala Zora Vidović, ministar finansija, prije nekoliko dana u banjalučkom Okružnom sudu, po tužbi Dušana Mađida Pajića, koji tvrdi da ga Vlada Srpske nije ispoštovala iako ih je probio na londonsku berzu 2021. godine kada su uspjeli da se zaduže za 300 miliona evra.
Da tada nisu bila čista posla, najbolje pokazuje činjenica da državne hartije od vrijednosti Republike Srpske više nisu poželjne na ovim berzama, a ni predstavnici zvaničnih institucija koji su izgleda ocijenjeni kao vrlo sumnjivi saradnici.
(BN) Foto: Arhiva
