Finansiraće projekte u Republici Srpskoj vrijedne više od stotinu miliona eura, a koje su njemačke vlasti stopirale zbog secesionističke politike predsjednika RS Milorada Dodika, kako je navedeno u obrazloženju ambasade ove zemlje u Bosni i Hercegovini.
Izjavio je ovo juče upravo Dodik nakon razgovara sa premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Podsjećanja radi sličnu najavu mogli smo čuti i tokom avgusta, kada je Dodik takođe boravio u ovoj zemlji.
„Ovaj put je gospodin Orban izrazio svoju spremnost da supstituiše projekte koje su Nijemci navodno nešto otkazali, a sada nam formalno prave probleme iz razloga što ne žele da riješe ove ugovore koji regulišu tu saradnju. Tako da imamo politički stav da oni nešto kao neće, a ugovori konkretni su još uvijek aktivni što se tiče Nijemaca. Evo čekamo da oni to završe, da bi mi mogli sa Mađarima i predsjednikom Orbanom na najbolji način i obostranu korist realizovati te projekte“, rekao je Dodik juče za RTRS.
Podsjetimo, Dodik je odmah nakon što je njemačka Vlada objavila da odustaje od projekata u RS govorio da će isti biti ponuđeni Kini i da će “Simensove” mašine biti zamijenjene kineskim. Takođe, rekao je da je prije Njemačke, Kina bila zainteresovana za vjetropark Hrgud kod Berkovića, koji je uz rehabilitacije Hidroelektrane Trebinje, faza tri i četiri, kao i izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Gradišci, projekat od koga je Njemačka odustala.
Hoće li nas, i koliko, skuplje koštati eventualno preuzimanje projekta od strane Mađarske i Kine, obzirom da se iz istupa Dodika stiče dojam -izgubili smo jedne, dobićemo druge- pitali smo ekonomistu Igora Gavrana.
Kaže da obzirom da se RS odavno već i na domaćem tržištu nepovoljno zadužuje, po relativno visokim kamatnim stopama, jasno je da ni ovi krediti neće biti naročito povoljni.
Naravno, dodaje, da je za strateški važne projekte bitno da se realiziju makar i iz kredita i da eventualno preuzimanje financiranja od nekog drugog bolje nego da ti projekti propadnu, zbog pozitivnih efekata na upošljavanje domaće privrede za izvođenje radova i javnog interesa zbog koristi za zajednicu.
Ali, naglašava, potpuno je nerealno govoriti o bilo kakvoj zamjeni, ili stavljati Njemačku u istu ravan sa Mađarskom ili Kinom, jer uslovi sigurno nisu isti.
“Također je upitno koliko je realno moguće da čak i kreditno Mađarska može zamijeniti Njemačku ili EU zbog drastično manjih vlastitih kapaciteta i mogućnosti. Naime, Mađarska ekonomija ima vlastitih problema i mnogo je logičnije očekivati od njene vlade da za svoje potrebe usmjeri ograničena sredstva koja ima na raspolaganja. Kina svakako ima dovoljno kapaciteta, ali je upitno koliko ima interesa jer su ti projekti mikroskopski za njene enormne potencijale i opet ako i bude interesa pod kakvim uslovima bi eventualno financiranje bilo. Ukratko, bolje je projekte koji su neophodni realizirati i na manje povoljan način, ali to nije isto pa ni slično, jako je upitno da li se svi projekti mogu čak i kreditno pokriti i te pozajmice treba jednom vratiti a to će opet značiti opterećenje građana i privrede”, zaključuje za BUKU Gavran.
A ne traži se novac samo u Mađarskoj i Kini.
Kako je ranije najavljeno, sljedeća posjeta Milorada Dodika je Moskvi, gdje će se sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a nakon toga slijedi put na Daleki istok.
Poslanik Pokreta za pravdu i red, Đorđe Vučinić ovoj listi zemalja dodaje i Azerbejdžan, obzirom da je Dodik nakon sastanka sa predsjednikom Ilhamom Alijevim, izjavio da je ova zemlja zainteresovan za ulaganje u projekte u oblasti energetike u RS-u.
“Nisam siguran da će Mađarii tek tako da zamjene Nijemce, ne mislim da su u pitanju filantropi, već da je pozadina interes i pranje novca. Znamo sada da su nam prijatelji i iz Azerbejdžana, od kada se pominju krediti iz ove zemlje. To nam je sada strateški partner. Onda vidjećemo da li će ikada doći mali i veliki kredit iz Rusije, ali i šta je sa Kinom. Često čujemo neke najave od Milorada Dodika, ali vidjećemo kako će to da bude kada dođe I ako uopšte doše do realizacije”, ističe Vučinić.
A nije Republika Srpska izgubila finansiranje samo četiri projekta.
U julu je ostala i bez bespovratna sredstva za obnovu vodovodne i kanalizacijske mreže u opštinama Doboj, Gradiška, Laktaši, Prijedor, Prnjavor, Teslić, Trebinje i Vukosavlje. U pitanju su takođe milioni.
Iako neodobravanje sredstava mnogi vide kao “tihe” sankcije, zvaničan stav EU je da projekat iz RS nije dovoljno dobro pripremljen i kompletiran.
A o neuporedivosti bespovratnih sredstva, dakle, poklona, sa kreditima, bez obzira na uslove tih kredita, suvišno je, i govoriti.
Buka
