Aleksandar Savanović – Deset dana u BiH: Hronika apsurda

Kada čovjek napusti BH na desetak dana, i pri tome ima sreću da je prezauzet pa nema ni vremena ni želje da prati šta se događa na domaćem terenu, to može biti odličan misaoni eksperiment: kada se vrati, i pokuša da pohvata šta se sve dogodilo za vrijeme odsustva, može lako da se uvjeri koliko je BH zemlja apsurda.

Kada događaje pratimo dan-za-dan mi ne možemo steći utisak koliko smo zapravo zapljusnuti apsurdima. No kada deset dana sagledamo kroz jedno prelistavanje novina, ludosti naših društava postaju očite.

Apsurd 1

Vijest no.1. je da je nekakav luđak u Gradačcu izvršio masakr. Zašto je ovo apsurd a ne samo zločin i tragedija? Naime, manijak je sve prenosio live na instagramu dok je 12000 pratilo prenos a, pazite sad: 126 ljudi lajkovalo! Zaista bi bilo zanimljivo vidjeti šta je tim 126 u glavi. Da apsurd bude veći, logistiku ubistva pružila je (prema pisanju medija) pripadnica MUP-a, dakle onaj ko je trebao biti glavna prepreka da se zločin dogodi. Da stvar bude gora nadležni sudija nije obezbjedio zabranu pristupa.

Apsurd 2

Tužilaštvo BH pokrenulo postupak protiv Predsjednika Republike Srpske i direktora Službenog glasnika zbog neprovođenja odluka Visokog predstavnika. Sve u ovoj priči je do te mjere apsurdno da bi i samom Kafki bilo teško da bilo šta doda. Prvo, sam Visoki predstavnik ima, blago rečeno, mandat problematičnog legitimiteta. Drugo, krajnje je besmisleno da jedna zemlja u sred Evrope u XXI vijeku ima stranog namjesnika koji ima carističke moći i svojim odlukama može da poništava zakone koje donosi predstavničko tijelo suverenih građana. Na kraju, direktor službenog glasnika mora da provodi zakone koje donese NSRS – neprovođenje tih zakona je krivično djelo. Čovjek će biti gonjen jer je radio po važećem zakonu?

Apsurd 3

U odgovoru na prethodno Predsjednik Republike pozvao je građane da se ujedine (“homogenizuju”) i stanu iza svojih institucija, tj ne dopuste da se integritet institucija Republike uruši diverzijom spolja. Ovo je pametna strategija – najjači način odbrane Republike zaista i jeste da njeni građani stanu ispred uzurpatora. Zašto je onda ovo apsurd? Zato što poziv dolazi iz tabora onih koji su najodgovorniji za urušavanje svih institucija Republike. Poziva na “odbranu institucija” neko ko je sve ključne institucije, računajući i samu Narodnu Skupštinu, sveo na puke pričaonice koje bezpogovorno slijede diktat Partije. Poziv na zaštitu “institucije Predsjednika Republike” je normalna i potrebna stvar. Ali institucija Predsjednika se brani kontinuirano. O tome je, recimo, trebalo misliti kada je smjenjivan legalno izabrani Predsjednik Nikola Poplašen. Šta tek reći o pozivu na “homogenizaciju” koji dolazi od čovjeka koji u svakom svom nastupu etiketira neistomišljenike i konstantno dijeli ljude na podobne “patriote” i nepodobne “izdajnike”.

Apsurd 4

Na Sarajevskom filmskom festivalu promovisan je film “Heroji Halijarda” koji govori o jednoj epizodi iz Drugog svjetskog rata. Zašto bi ovo predstavljalo uopšte bilo kakvu vjest? Naime, ispostavilo se da su politički cenzori u Sarajevu, na čelu sa kič-gradonačelnicom Benjaminom, zaključili kako je neprimjereno da se četnici, kao saradnici fašista, promovišu kao antifašisti u njihovom antifašističkom gradu. Apsurdnost ove stvari je očita: film tematizira jedan istorijski fakt – operaciju kojom je Jugoslavenska vojska u otadžbini izvela spasavanje 508 savezničkih pilota 1944.godine. To očito jeste bila antifašistička akcija. Potpuno je suludo negirati jednu istorijsku činjenicu koja se jeste dogodila. To nam pokazuje koliko mi izvitopereno gledamo stvarnost, a naročito istoriju. Zarobljeni smo u crno-bijelim matricama: ili si naš ili si protiv nas. Ako se nešto ne uklapa u to binarnu šemu onda ga sakrijmo, ignorišimo ili prosto slažimo. Potpuno nam nedostaje osjećaj za kompleksnost ljudi i događaja, i elementarni osjećaj da je u stvarnom životu sve ipak mnogo komplikovanije nego što to izgleda na prvi pogled. Da apsurdnost ove stvari bude još veća, najglasniji protivnici prikazivanja filma na SFF su isti oni koju su se najlasnije zalagali za odbranu umjetničke slobode i prava nastupa SARTRA nedavno u Banjaluci. Kada su se, analogno sarajevskim cenzorima, pobunile naše domaće BL “patriote”.

Apsurd 5

Šlag na tortu ludosti predstavlja anketa provedena u Srbiji, koja je pokazala da 50% mladih nije za ulazak Srbije u EU. S obzirom na antievropsku kampanju koja se decenijama unazad vodi među Srbima ovo i nije neko iznenađenje. Ali jeste apsurd: naime, ista anketa pokazuje da 72% mladih želi da emigrira u neku od zemalja Evropske unije. Šta reći?

Apsurd 6

U skladu sa prethodnim ide i bankrot Njemačke. Kao objašnjenje za obustavu ekonomske pomoći Njemačke projektima u RS Predsjednik je iznio ingeniozno objašnjenje: sama Njemačka je u ekonomskoj krizi, pa valjda mora da štedi na sve strane, računajući i ove crkavice kojima podržava Vladine projekte u Srpskoj.

Paradoks je još veći jer izgleda da ono malo sredstava što im je ostalo izdašno ulažu (po riječima Predsjednika cijela 4 miliona) u nevladine antivladine projekte u Srpskoj.

Apsurd 7

Skuplji parking u Banjaluci.

Apsurd 8

Biciklistički klub “Kozara” iz Prijedora isključen je iz članstva u savezu Republike Srpske jer su se članovi tog kluba natjecali pod zastavom BiH.

Ovaj bizarni slučaj ponajbolje oslikava ludilo naše svakodnevice. Ne znam kakva su pravila u biciklističkim organizacijama, ali ako bih primjenio analogiju iz moje oblasti – šaha, i pravilima Svjetske šahovske organizacije FIDE, stvar je jasna. Upravo sam se vratio sa turnira u Italiji na kome sam igrao pod zastavom BiH. I to je jedina opcija koja je na raspolaganju: FIDE priznaje samo državne zastave i nije moguće nastupati pod bilo kojom drugom opcijom. Prema tome, ukoliko ova suluda logika biciklista dobije širu primjenu (što nas, sudeći po dosadašnjoj praksi naših političara, uopšte ne bi trebalo iznenaditi) mi ćemo se naći pred izborom: ili prestati igrati ili biti proglašeni za “izdajnika”.

Apsurd 9

Da nisu svi naši apsurdi apsurdi pokazuje nam sjajna vijest iz Mrkonjić Grada. Najljepša slika iz prethodnih desetak dana je da su na svadbi Elme Duranović i efendije Harisa Mekića, pored ostalih zvanica bili prisutni i pravoslavni i katolički sveštenici, te da je pravoslavni sveštenik Dobrica Tepić u jednom trenutku uzeo mikrofon i odpjevao “Kad ti jednom srce slome ne vjeruješ nikome…”. Predstavnici vjerskih zajednica po pravilu su među glavnim širiteljima podjela i zle krvi među ljudima, ali ovaj put su nam svima održali lekciju iz kulture i demonstrirali šta BH može biti i kako njeni narodi treba da se međusobno odnose jedni prema drugima XXI vijeku. Svaka čast za našeg sveštenika.

Buka