Za i protiv: Minimalac u RS 1.050 KM

Kratka analiza:

Kada je Milorad Dodik ispalio u svom stilu prijedlog da minimalac u Republici Srpskoj bude 1.050 KM neki su se uhvatili za glavu, a neki su zadovoljno trljali ruke. Da li je ovaj prijedlog realan i koje su posljedice ukoliko se provede? Šta kažu sindikati, a šta ekonomisti?

Nije prvi put da se Dodik miješa u stvari koje sam ne razumije, ali je poznato da on svojim izjavama voli da zatalasa javnost, pa i kada nije originalan. Jedna od takvih je i izjava o minimalnoj plati u RS koja bi po njemu trebala da bude 1.050 KM, umjesto sadašnjih 700 KM. Nema sumnje da se on rukovodio sličnom odlukom u Federaciji BiH gdje je Vlada donijela odluku o podizanju minimalca sa 596 KM na 1.000 KM. Kao i željom da ide korak ispred Federacije BiH, pa šta košta da košta!

Pri tome se ignorisala činjenica da je Federacija BiH značajno finansijski stabilnija od RS i sa skoro duplo manjim zaduženjem od RS po glavi stanovnika. Jer, Republika Srpska dramatično zaostaje za Federacijom BiH u ekonomskom razvoju, privlačenju stranih investitora, i kreiranju novih radnih mjesta. Ispred Federacije BiH je samo u jednom segmentu: po broju stanovnika koji odlaze iz RS-a trbuhom za hljebom, po broju propalih banaka i zatvorenih proizvodnih firmi i po zaduženosti stanovništva i privrede koja je dva puta veća od zaduženosti u Federaciji BiH. Bruto domaći proizvod u Federaciji BiH za 2015. godinu iznosi 18,69 milijardi KM i realno je 3,1 posto veći u odnosu na 2014. godinu. BDP po stanovniku u FBiH iznosi 8.009 KM, a izračunat je na osnovu procjene o 2.334.348 stanovnika. Bruto domaći proizvod Republike Srpske za prošlu godinu iznosio je 9,15 milijardi KM i zabilježio je realni rast od 2,1 posto. BDP po stanovniku iznosi 6.463 KM i za 1.546 KM manji je od BDP-a po stanovniku u Federaciji BiH. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, Federacija BiH povećala je učešće u ukupnom BDP-u BiH sa 64,97 posto na 65,51 posto, dok je učešće RS-a smanjeno sa 32,76 posto na 32,06 posto.

U ukupnom iznosu unutrašnje zaduženosti Republika Srpske učestvuje sa 63,99 posto, FBiH sa 35,74 posto, a Brčko Distrikt sa 0,27 posto. Prije osam godina ukupan dug Republike Srpske iznosio je 3 milijarde KM, ali je do danas udvostručen. Vlade SNSD-a uz to su potrošile i 1,6 milijardi maraka od privatizacije Telekoma i Naftne industrije. I konačno, najvažniji pokazatelj ukupnog trenda: BiH je 1991. godine imala 875.000 stanovnika više nego danas, a prema provedenom popisu 1991. godine, Bošnjaka je bilo 1.902.000, Hrvata 760.000, Srba 1.366.000, dok je Ostalih bilo 347.000. Najviše nedostaje onih kojih je 1991. godine bilo najmanje, dakle Ostalih: bilo ih je 347.000, a danas ih je 129.000, što znači da je Ostalih danas manje 219.000! No, u apsolutnom iznosu najveći demografski gubitak pretrpjeli su Srbi: bilo ih je 1.366.000, a danas ih je 281.000 manje, dakle 1.085.000, pri čemu je glavnina demografskog gubitka Srba nastala nakon rata, zbog kontinuiranog odlaska Srba iz RS-a i zbog negativnog prirodnog prirašaja od oko 9.100 stanovnika (više umrlih nego rođenih) na godišnjem nivou.

Dodikova računica

Upravo jedan od motiva koji je Dodik naveo jeste da je cilj ove odluke da se radnici bolje plate u RS i zadrže na tom prostoru. Nije pominjao značajne budžetske benefite čiju će cijenu platiti upravo nejaka privreda, a koja već upozorava da to neće moći izdržati.

Iako je ne stavlja u prvi plan, Dodikova računica je jasna: minimalna neto plata u ovom trenutku u Republici Srpskoj je 700 KM. Na taj iznos poslodavci za poreze i doprinose uplaćuju 318,14 KM. U slučaju da minimalna neto plata bude 1.050 KM, u budžetske fondove bi išlo 542,79 KM.

To je za Dodika i Vladu RS koji uporno kriju budžetske probleme i obmanjuju javnost, dovoljan motiv da se zbrda-zdola krene u ovaj poduhvat. Ali je pitanje koje su njegove posljedice.

Privrednici: Dodik će uništiti RS

Na prvi pogled zvuči odlično, al na drugi znači propast privrede. Dodik je obećao, ali se nije zapitao da li je to izvodljivo, kažu poslodavci.

Svjestan je, kaže, da ova odluka može da ugrozi poslovanje, ali ga to nije zaustavilo u obećanjima. Iz poslovne zajednice kažu da će, u slučaju provođenja ove odluke, doći će do velike štete za privredu Srpske. Predsjednik ima pravo da uništi privredu, pošto je on izabran na izborima, kažu poslodavci.

„Ukoliko dođe do drastičnog povećanja najniže plate, realno je očekivati nekoliko desetaka hiljada radnih mjesta koja će biti ugašena, nekoliko značajnijih kompanija, možda i pedesetak, neće moći nastaviti svoje funkcionisanje, tako da u suštini vjerujemo da će ova situacija biti prevaziđena kroz razumijevanje Vlade Republike Srpske“ ističe Saša Aćić, direktor Unije poslodavaca Republike Srpske.

Sindikalci zadovoljno trljaju ruke

Nasuprot poslodavcima, za Savez sindikata Republike Srpske je ovaj prijedlog više nego prihvatljiv.

Kako je istakla stručna saradnica za ekonomska pitanja u Savezu sindikata RS Božana Radošević, trenutna minimalna plata od 700 KM, koju prima čak 75.000 radnika, ne pokriva ni 60 posto troškova prehrane koji su sadržani u sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja je u septembru iznosila 1.173 KM!

Stoga je zahtjev Sindikata da minimalna plata mora biti barem dovoljna da radnik prehrani porodicu na mjesečnom nivou, odnosno da bude u iznosu prehrane u sindikalnoj potrošačkoj korpi od 1.173 KM, ali prihvatljiv je i iznos od 1.050 KM.

„Krajnje je vrijeme da se Vlada RS uozbilji i prihvati prijedlog predsjednika RS, da za 2024. godinu minimalna plata u RS bude 1.050 KM. To je realno, prihvatljivo i moguće“, istakla je Radošević.

Istakla je i da je Vlada RS u protekle četiri godine, zahvaljujući direktnim mjerama, poslovnoj zajednici dala 1, 2 milijarde budžetskih sredstava, ali da takve mjere nisu dovele do rasta plata, barem ne značajnijeg.

Navela je podatak  da oko 1/3 dobiti poslodavaca ostaje u sivoj zoni, te da je javna tajna da su mnogi radnici prijavljeni na minimalnu platu, a da im se razlika daje u „koverti“.

Taj iznos varira i zavisi od kvalifikacija, dodaje, navodeći ujedno podatak da su samo u prošloj godini poslodavci ostvarili dobit od preko 4 milijarde.

Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i komunalnih djelatnosti RS, takođe je istakla da ovaj sindikat podržava Dodikov prijedlog: „Od 700 KM plate se ni preživjeti ne može. U građevinarstvu je javna tajna da se plate isplaćuju u kovertama, jer nelogično je kada uzmemo prosječnu platu u građevinskom sektoru ispada da i jedan inženjer radi ispod prosječne plate što je nemoguće. Povećanjem minimalne plate riješili bi se sive zone i poslodavci tu ne bi bili ni na kakvom gubitku, jer oni ionako razliku u plati isplaćuju u koverti. Oni bi taj dio iz koverte preusmjerili u redovne tokove, a korist bi bila za radnike, jer bi sutra imali bolje penzije, ali i za budžet RS. Niko ne bi gubio, svi bi bili na dobitku. Zadržali bi radnike, ostali bi ljudi ovdje“.

Predsjednik Sindikata trgovine, ugostiteljstva, turizma i uslužnih djelatnosti Republike Srpske Goran Savanović je istakao da do kraja ove godine Ekonomsko-socijalni savjet treba da razmatra ovaj prijedlog i da se o njemu izjasni.

Trenutno je situacija takva, naveo je, da rukovodstvo Udruženja poslodavaca apsolutno odbija ovaj prijedlog.

Šta kažu eksperti?

Ekonomista Marko Đogo smatra da je ovaj potez rizičan i da bi se u slučaju rasta minimalne plate na 1.050 KM ugasilo oko sedam hiljada radnih mjesta u oblasti tekstila, kože i obuće.

„Ako se ne bi ugasilo, ostao bi tek mali, najproduktivniji dio. Teško da se prema inostranom kupcu mogu tako brzo povećati cijene, jer se radi o svjetskoj konkurenciji. U toj industriji, oko 75 posto troškova je radna snaga. Ta industrija teško da bi opstala. Teret povećanja minimalne plate u tolikom iznosu ne može ići u potpunosti na teret poslodavaca“, tvrdi Đogo.

Zahtjevi za povećanje minimalca su nerealni, kažu ekonomski stručnjaci, i dodaju da bi to bilo dodatno opterećenje za poslodavce, a što bi ugasilo mnoga postrojenja. Rješenje vide u smanjenju opterećenja na plate, koje kako tvrde, sada iznosi 65 odsto na neto isplaćenu platu.

„Tvrdim, i to je nešto iza čega sigurno stojim, da kada bismo smanjili opterećenje na 50 posto, okruglih 50 posto, svaki poslodavac bi to platio i ne bi tražio način da podigne gotov novac i da tako stimuliše svoje radnike. Na taj način bi fondovi bili u boljem punjenju nego što je to danas, ali vi nemate s kim da razgovarate“, ističe ekonomista Zoran Pavlović.

Sve u svemu, evidentno je da je ovakvo rješenje neodrživo bez usvajanja seta fiskalnih zakona.  Jer, ukoliko ne dođe do proširenja osnovice i smanjenja stopa, plata od 1.050 KM je nešto što bi sasvim sigurno bilo pogubno ekonomiju Republike Srpske, a prva direktna posljedica bi bila gašenje značajnog broja firmi i smanjenje broja radnih mjesta. Dok bi usvajanje seta fiskalnih zakona kojima bi se pokušale sanirati neke negativne posljedice nešto što bi možda moglo proći i iza čega bi poslodavci mogli stajati.

I dok se u Republici Srpskoj još vode polemike, Vlada Federacije BiH pripremila je set fiskalnih zakona koji bi trebali olakšati poslovanja u ovom entitetu, ali istovremeno omogućiti i viši standard za građane. To bi se trebalo dogoditi kroz smanjenje stope doprinosa na platu koja bi, umjesto trenutnih 41,5 trebala iznositi oko 30%. Istovremeno, minimalna plata podigla bi se na 1.000 KM. Ali implementacija nije realna prije polovine 2024. godine., ukoliko se potrebne izmjene fiskalnog zakona donesu do kraja 2023., smatra ekonomista Anto Domazet.

Da se ne radujemo prerano, problem je sistemski

Loša vijest je i da bi povećanje plata bilo praćeno dodatnom inflacijom, na šta već upozoravaju iz Svjetske banke i MMF-a. Jer nikada plate, koliko god da se dignu i kakve god akcije da naprave, neće moći sustići nivo inflacije. Problem je što taj iznos zagarantovane plate nije odraz veće produktivnosti i povećanog dohotka, upozorava Domazet.

Problem je u sistemu  u kojem postoje jasni pokazatelji koji govore o sistemskom osiromašenju srednje klase i nekog srednjeg sloja, a sve ostalo je jeftini populizam. Trebalo bi raditi na smanjenju razmjera između plata, odnosno na uštedama kada su u pitanju plate visokih funkcionera. Sit gladnog ne razumije jer je razmjer između najvećih i najmanjih plata veoma veliki. Upravo je to razlog zbog kojeg je siromašan građanin i u RS i u Federaciji BiH u još težem položaju od onog koji ima takav status u državama Evropske unije.

Dakle, optimalno rješenje bi bilo povećanje minimalnih plata na nivo potrošačke korpe koja je u avgustu koštala više od 3.300 KM, a to je za ovu vlast i ovakav sistem neracionalne raspodjele i potrošnje nemoguća misija.

ISTOK