U Republici Srpskoj danas je počela avgustovska isplata dječijeg dodatka za 19.542 djece za šta je obezbijeđeno 2.852.817 KM, saopšteno je iz Javnog fonda za dječiju zaštitu.
Isplata dodatka na djecu obuhvata 11.401 roditelja kao korisnika ovog prava za prvo, drugo, treće i četvrto dijete, kao i za djecu vulnerabilnih kategorija.
Materinskim dodatkom za avgust, navodi Srna, obuhvaćene su 4.203 porodilje, a za isplatu ovog prava izdvojeno je 1.702.215 KM.
Za danas je predviđen i početak isplata prava na pronatalitetnu naknadu za trećerođeno i četvrtorođeno dijete koje su ostvarile 154 porodilje, za 125 trećerođene i 38 četvrtorođene djece, a za isplatu je obezbijeđeno 92.100 KM.
Za isplatu prava na pomoć za opremu novorođenčeta izdvojeno je 380.000 KM za 742 porodilje, odnosno 760 novorođenčadi.
Isplatom za avgust za pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju obezbijeđeno je 369.200 KM za 568 roditelja-njegovatelja.
Dijana Ješić, odbornica u Gradskoj upravi Banjaluka kaže da dječiji dodatak primaju djeca iz porodica u kojima prihodi ne prelaze 130 KM po članu porodice (za porodice sa 2 djece), odnosno 136,50 KM (za porodice sa 3 djece), 149,50 KM (za prodice sa četvro djece).
„To znači da su ukupna primanja tih porodica od 520 KM (za četvoročlanu porodicu) do 900 KM (za šestočlanu porodicu).
Uz to, to pravo je izgubilo veliki broj porodica jer su počeli dobijati 750 KM od Vlade kao pomoć, pa su premašili taj bijedni cenzus. 19.500 djece! Halo, 19.500 djece je gladno, golo i boso! I ko zna koliko još“, istakla je Dijana Ješić.
Ona dodaje: „Volite vi Srpsku, ali malo sutra! Samo da imate vi što više, a ta djeca neka gladuju! Kako ste krenuli, otećete im i to! Sram da vas bude! Sram da vas bude 19.500 puta“, ističe Ješić.
U analizi 157 zemalja, Bosna i Hercegovina zauzela je 18. mjesto i ocijenjena je kao najgora u regionu prema Hankeovom godišnjem indeksu bijede.
Podsjetimo da je prema podacima UN, svako šesto domaćinstvo u BiH siromašno, dok je polovina stanovništva na rubu siromaštva.
Kategorije siromaštva
Prema definiciji UN-a, siromašnima se smatraju osobe koje su odreknute načina života, komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo se mjeri stalno promjenljivim normama određenog društva i njegovih užih sredina. Po tim kriterijima, siromaštvo se dijeli na bijedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.Pod apsolutnim siromaštvom podrazumijeva se nemogućnost zadovoljenja (ni) osnovnih bio-reproduktivnih ljudskih potreba (hrana, voda, obuća i odjeća), to su ljudi koji žive „na rubu života“. Nemaju pristup zdravstvu ni obrazovanju, nemaju dom, niti priliku da vode računa o higijeni. Ti ljudi se stalno bore za preživljavanje. Apsolutna linija siromaštva se prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji određuje po broju kalorija koje se unose dnevno u organizam. Dakle, ukoliko osoba unese manje od 2.240 kalorija dnevno, spada u ovu kategoriju.
Kategorija relativnog siromaštva podrazumijeva kada je osobama životni standard znatno ispod standarda ostalih u njihovoj državi i siromaštvo se povećava kako rastu prosječni troškovi.
Prema Michaelu Haringtonu „situacije u kojoj neki pojedinci ili porodice nemaju ni minimum uslova za zaštitu zdravlja, za stanovanje, ishranu i školovanje“ su indikatori relativnog siromaštva. Također, situacije u kojima pojedinci, porodice i društvene grupe zbog nedostatka sredstava ne mogu da osiguraju ishranu i druge uslove života niti da učestvuju u aktivnostima koje su uobičajene ili prihvaćene od strane društva kome pripadaju, karakteristike su relativnog siromaštva.
Pauperizam je termin kojim se označava zvanično priznato siromaštvo, a određivanje ovog pojma ovisi od od karaktera političkog, društvenog i ekonomskog sistema. Odnosi se na ljude koji se izdržavaju od pomoći države ili privatnih dobrotvora. U ovu kategoriju spadaju i inavlidne osobe koje, zbog fizičkih prepreka, nisu u mogućnosti da rade i neko ih izdržava.
U kategoriju Novo siromaštvo spadaju osobe i porodice čiji uslovi života su u kvalitativnom smislu ispod životnog standarda društva u kome žive. Indikatori za ovu kategoriju su nedostupnost usluga od kojih zavisi kvalitet života i standarda, loši uslovi društvene promocije i zauzimanje određenih društvenih položaja, te rizik osiromašenja i pogoršanja društvenog statusa. Veliki broj osoba u cijelom svijetu ušao je u ovu kategoriju nakon što je zavladala svjetska ekonomska kriza.
Buka
