„To je naša budućnost. Budućnost je u vaskrsenju, u blaženstvu naše duše. Ako nema krsta časnog, onda nema slobode, nema ni vaskrsenja. Odnosno Hristos je to vaskrsenje, svoju dušu treba da uobličimo u hrišćanku, da liči na Hrista, a to je ta božanska vaskrsna sila kojom mi našu dušu napajamo zahvaljujući Hristu vaskrslome,“ riječi su igumana Manastira Zavala Vasilija.
Na Vidovdan 28. juna 2024. okupili su se Srbi da obilježe slavu Hrama Svetog Cara Lazara u Pridvorici, gdje je služena liturgija i održan pomen nevino stradalim žrtvama na Badnji dan i Božić, te nesrećne 1942. godine kada su živote izgubili članovi porodica: Adžić, Gojković, Doder, Lero, Nosović, Pušara, Skoko, Terzić i Hrnjez. Njih više od 165 je izgubilo život ovdje, a na spomeniku je zabilježeno i jedno bezimeno dijete.
Prisutni kažu od 2002. počinje Vaskrs Pridvorice. Crkva je obovljena od 2006. do 2009., kada je osveštana, velikom upornošću Gačana i tadašnjeg sveštenstva.
Prošle godine u njoj se krstila djevojčica, potomak po ženskoj liniji stradalih Gojkovića, a porodica planira i krštenje jedne male Danice.
Sa strahom u srcu i vjerom u Boga Srbi su u petak slavili vaskrslog Hrista na mjestu koje je dugi niz godina bilo potpuno zaboravljeno. Metoh Manastira Zavala ova Crkva je postala prije desetak godina, rekao je tadašnji gatački paroh Velemir Kovač.
On sam je izrazio veliku nejvjericu, smatrajući da je nakon 22 godine otkad su prvi obnovitelji došli na ovo mjesto, vođeni proviđenjem, pravo čudo vidjeti djecu koja sa osmjehom na licu igraju kolo. ( KUD „Zelengora“).
Prema sjećanjima malobrojnih potomataka, igrom slučaja krvavi Božić u ovom selu preživjela su samo četiri mlada mještanina, dva Adžića, i jedan Nosović i Gojković. Preživjeli su zato što nisu bili tu, već kod rodbine, jedan od njih je bio polaznik u majčinom selu.
Tragediju nisu očekivali, tako da je nisu mogli izbjeći. Stradali su sahranjeni tek u aprilu 1942. godine, jer je te godine bio nezapamćeno visok snijeg, u ovom snjegopadnom području.
Ostaje upamćeno da su tri djevojke skočile u Neretvu, da ne bi dopale u ruke nečasnih. Ljudi iz sela uvijek se sjećaju kroz suze te i ostalih priča, koje govore samo o velikom zvjerstvu dojučerašnjih komšija.
Književnik Vuk Drašković u romanu „Nož“ otkrio je stradanje u Pridvorici široj javnosti, a istina se i dalje krije. Nema potomaka stradalih, jer ih nije ni moglo biti, zatrte su cijele porodice, kao i u brojnim drugim srpskim stradalnim mjestima u Hercegovini.
Kažu Manastir se sam diže, prilozima znanih i neznanih ljudi, kojima zahvalnice stižu i od ljudi, ali i one mnogo važnije, od Boga.
Ali, zato su ostali potomci ubica. No, naša Crkva i dalje poručuje spasenje je u miru, duhopoklonjenju, dobrim komšijskim odnosima i vaskrsenju.
Jer, ako ih ne stigne ljudska, svakako će ih stići božija pravda. Sa tom porukom iz Pridvorice na Vidovdan 2024., neizgovorena glasi- dogodine u Prizrenu.
Reportažu snimljenu u Pridvorici 28. juna 2024. slušaćete u programu Radio Gacko sutra 01. jula 2024. godine od 13 časova.
Radio Gacko
