Njegovi stavovi bili su čvrsti, a ideje sasvim nove, previše slobodarske za doba u kojem je tada živio.
Nikako nije bio oduševljen krutom i rigidnom Austrougarskom monarhijom i podređenom ulogom Bosanaca u njoj. S istomišljenicima, u to vrijeme radikalno nacionalistički zanesenim, sanjao je san o slobodnoj Bosni i Hercegovini.
S Bogdanom Žerajićem, Perom Slijepčevićem i Vladimirom Gaćinovićem osnovao je tajno anarholiberalno društvo znano kao “Sloboda”. Bio je pun energije, pa su ga prozvali Mita Dinamita. Članovi “Slobode” su se smatrali srpskim nacionalistima i panslavistima, te konačno i kao jugoslovenskim federalistima. Mitrinović je bio neka vrsta duhovnog inspiratora i planer budućih akcija ove grupe mladića oduševljenih teorijama Černiševskog, Bakunjina, Hercena i Dostojevskog.
U januaru 1907. godine Mitrinović putuje u Sarajevo, Zagreb i Beograd da proširi krug svojih istomišljenika. Njegov talenat da ubijedi ljude u svoje neobične projekte i ideje bio je definitivno magnetičan. Svi su vjerovali ovom energičnom mladiću kada je s pjesničkim zanosom govorio o slobodi za sve ljude na planeti.
U Beogradu je Mitrinović dobio odličnu finansijsku podršku za svoje buduće političke liberalne projekte. Tu podršku tajnih policijskih službi srpske vlade imao je gotovo čitavog života.
Kada se vratio na studije filozofije u Zagreb, počeo je da koristi svoju dobru finansijsku podršku da izgradi imidž džentlmena i dendija. Kupovao je skupocjena odijela i odlazio na otmene večere, sve zajedno s tadašnjim političkim sljedbenicima.
(Srpskainfo)
