Po ljepoti mostova iz tog perioda ovaj most je treći najljepši, a ispred njega po eleganciji i stilu izgradnje su samo Višegradska ćuprija i Stari most u Mostaru.
Za ovo zdanje vezuju se brojne legende od same izgradnje do činjenice da uopšte nije izgrađen na današnjoj lokaciji, već 6 kilometara uzvodno u mjestu koje je po njemu nazvano Arslanagića most, ali je nakon 400 godina prenesen na novu lokaciju, kamen po kamen.
Nikola Kokić, portparol Turističke organizacije Trebinje ispričao je da je za narod Hercegovine najprihvaćenija legenda po kojoj je most izgrađen u XVI. vijeku. Pominje se 1574. godina kada je čuveni Mehmet paša Sokolović, dao da se izgradi most kao uspomena na njegovog prerano preminulog sina
Zanimljiva je i priča zašto se zove Arslanagića most. Naime izvjesni Arslan aga, dobio je posjede u tom rejonu, današnjem selu Necvijeće, kao i pravo naplate mostarine preko mosta.
– Most se nalazio na karavanskom putu od Dubrovnika dalje ka Crnoj Gori i Srbiji, pa se taj posao pokazao kao jako unosan, tako da cijelo područje oko mosta dobija obrise i počinje da doživljava svoju ekspanziju – ispričao je Kokić.
Nakon toga i naselje dobija ime Arslanagića most, a i most dobija ime po Arslan agi.
Skoro 4 vijeka nakon izgradnje 1965. godine zbog izgradnje hidroakumulacije Grančarevo, te izgradnje i formiranje akumulacije Goričkog jezera, most se našao pod vodom.
– Na svu sreću, visoka svijest i ljubav prema samom mostu lokalnog stanovništva, uslovljava to da se pokreću inicijative da se most izmjesti na novu lokaciju, što se i dogodilo. 1966. godine most je demontiran, prenesen je na novu lokaciju, a nova lokacija je između trebinjskog sela Gradina i Police gdje je danas stoji i konačno je ta demontaža je završena 1973. godine i od tog perioda most je na istoj lokaciji – rekao je Kokić.
Prema njegovim riječima turističkim, i generalno kulturnim radnicima, u Trebinju predstavlja jedan problem to što je most izmješten sa prvobitne lokacije i ne mogu da apliciraju za evropske fondove jer nije pod Uneskovom zaštitom jer je premještan sa prvobitne lokacije.
– Ali svakako uvršten je na listu nacionalnih spomenika BiH. Od prošle godine je i fantastično ambijentalno osvijetljen, tako da malo po malo zasijaće u svom punom sjaju i dobija širu afirmaciju u turističkom smislu. Naravno da smo svi mi Trebinjci jako vezani, kako za rijeku Trebišnjicu, tako i za Arslanagića most, pogotovo što on slovi da je u BiH jedan od tri najljepša mosta iz otomanskog perioda – istakao je Kokić.
Naglasio je da je Arslanagića most iz više razloga zaista izuzetno bitan za Trebinjce kako zbog legende, tako i zbog priče o montaži i demontaži. Kaže da turisti koji most posjećuju svakodnevno, često pitaju za njegovu lokaciju, kao i detalje o izgradni i prenošenju.
U to se uvjerila i ekipa Srpskainfo koja je ovu lokaciju posjetila tokom lijepog proljetnog dana kada su i Trebinjci i turisti uživali u šetnji obalama Trebišnjice kod mosta.
Mnogi koriste priliku da se fotografišu na ovoj lokaciji, a prema riječima Kokića most je doživio i slavu kroz seriju “Ranjeni orao”, pa je na primjer tržište Srbije na ovaj način saznalo za stari most.
– Jedan turistički biser grada na Trebišnjici, turistički biser ponude Trebinja i ono što se nadamo da će u narednom periodu da se dodatno pozicionira kao jedan od glavnih motiva koji predstavljaju grad na Trebišnjici – dodao je portparol Turističke organizacije Trebinja. Ovaj biser poznat je i pod imenom Perovića most jer je mu 1993. godine odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja – Božidara Vučurevića, promijenjen je naziv mosta u Perovića most. Prema internet izvorima to je obrazloženo navodima da su potomci Arslan age bili zapravo Perovići prije prelaska na islam. Formalno se i danas tako zove, iako ga većina zove starim imenom.
Srpska info
