Nakon ovih otkrića, ime Mihajla Pupina, koji je i prije toga bio cijenjen u naučnom svijetu, postalo je veoma poznato u SAD i Evropi. Pupin je postao slavan i bogat.
Međutim, njegovo bavljenje praktičnim problemima primjene pupinizacije u telefoniji toliko ga je apsorbovalo da se zbog toga isključio iz glavnih tokova istraživanja fundamentalnih problema fizike, oblasti u kojoj je otpočeo svoju karijeru. Od 1901. godine, kada je imenovan za redovnog profesora, Pupinova uspješna naučna i pedagoška karijera potrajala je sve do 1929. godine, kada je otišao u penziju.
Za svoje pronalaske Pupin je dobio ukupno 34 patenta od 1894. do 1934. godine. Gotovo svi patenti su iz oblasti telegrafije, telefonije i radio-tehnike. U toku života primio je veliki broj diploma i medalja kao priznanje za ono što je stvorio i pružio. Mihajlo Pupin je poznat i kao veliki humanista i vješt političar.
Među našim iseljenicima u SAD bio je vrlo aktivan i mnogo je doprineo obavještavanju američke javnosti o stradanjima i naporima Južnih Slovena da se oslobode tuđinske okupacije i stvore svoju državu. Pupin je, kao predsednik Saveza sjedinjenih Srba “Sloga”, organizovao pomoć Srbiji i Crnoj Gori u doba balkanskih ratova i u Prvom svjetskom ratu. U veoma kritičnom momentu po granice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, o kojima se raspravljalo poslije Prvog svjetskog rata, Pupin je 19. aprila 1919. godine uputio memorandum predsjedniku SAD, a tri dana kasnije je dao izjavu o nepriznavanju Londonskog ugovora saveznika s Italijom. Tako su tada za Jugoslaviju bili spaseni: južni dio Banata, Bled i bledski trougao s Triglavom, dio Dalmacije, Međumurje i Baranja, kao i dio Ohridskog jezera.
Pupin je bio prvi diplomata Kraljevine Srbije u SAD. Pred izbijanja balkanskih ratova postavljen je za počasnog konzula 1911. godine i ovu dužnost je uspješno obavljao sve do 1920. godine, kada je smijenjen zbog sukoba s nekim srpskim političarima. Organizovao je i Kolo srpskih sestara, koje su sakupljale pomoć za Srpski Crveni krst, a pomagao je i okupljanje dobrovoljaca za ratne operacije u domovini. Ove Pupinove aktivnosti su bile veoma uspješne u SAD. Ličnim sredstvima je garantovao za isporuke hrane Srbiji, a bio je i na čelu Komiteta za pomoć žrtvama rata.
Pupin je, takođe, bio aktivan u osnivanju Srpskog društva za pomoć djeci, koje je mnogo pomoglo u obezbjeđivanju lijekova, odjeće i domova za ratnu siročad. Finansijski je pomogao mnoga naša društva, zajednice i porodice.
Pupinova velika životna snaga počela je značajno da opada u osmoj deceniji njegovog života. Djelimična oduzetost nogu se pojačavala do te mjere da pred kraj života nije više mogao da hoda.
Srpskainfo
