Iako je cijeli život bio suvozač, u 76. godini odlučio je, kaže, zbog supruge, napraviti veliki korak upisao je auto-školu i postao vozač.
Isprva je, priznaje, razmišljao o polaganju za moped, no u auto-školi su ga savjetovali da su četiri točka ipak sigurniji izbor.
– Motor je dobar ljeti, ali kad dođe jesen, kiša i loše vrijeme, a ženu treba voziti doktorima… onda ti auto stvarno zatreba”, priča Milan Kocijan, koji je u penziji odlučio napraviti ono na što se mnogi ne usude ni u mladosti – rekao je u razgovoru za RTL Danas”, prenosi Net.hr.
Bez problema je položio prvu pomoć i saobraćajne propise, no priznaje da je prvi izlazak za volan bio posebno izazovan.
“Strah kao nikad u životu”
“Kaže meni instruktor:
– Sjedaj za volan”, a ja njemu: “Jozo, nemoj, za Boga, ja ne znam!” A on će: “Samo ti sjedaj, sve će biti u redu.” Majko mila, to mi je bilo najteže! Imao sam strah kao nikad u životu – prisjeća se Milan kroz smijeh.
Vozački ispit nije položio iz prvog pokušaja, ali u drugom je uspio. Dobio je pohvalu ispitivača i vozačku dozvolu na pet godina, bez ikakvih ograničenja.
“Godine nisu prepreka”
Njegov instruktor Jozo Krasnić ističe da godine ne igraju nikakvu ulogu kada su ispunjeni svi zdravstveni uslovi.
“Bitno je jedino da kandidat ima liječničko uvjerenje. Ako je sposoban za B kategoriju, može voziti”, kaže instruktor, dodajući da Milan vozačkim sposobnostima nimalo ne zaostaje za ostalim kandidatima, osim, naravno, po godinama.
– Trideset godina radim ovaj posao, ali Milan je najstariji kandidat kojeg smo ikad imali – potvrđuje i voditelj auto-škole Boro Rudić.
Supruga kao prvi saputnik
Nakon položenog ispita, prvi putnik u njegovom automobilu bila je supruga.
“Nisam vezao pojas, a ona kaže: “A pojas?” – “E, vidiš”, kažem joj, “ti ćeš me ubuduće podsjećati što sam zaboravio.” A ona meni: “Joj, nisam se nadala da ću se ikad voziti s mužem u autu!”, prepričava Milan sa širokim osmijehom.
Planovi tek počinju
Danas, supružnici više ne zavise od drugih i kuda god požele, mogu sami. Prva na listi želja je odlazak u rodno selo, a zatim i sve ozbiljnija gradska vožnja.
– Voziću školski, kako sam naučio, kako me moj Jozo naučio – kaže mirno Milan, koji za volanom planira ostati onakav kakav je i inače: smiren, strpljiv i sabran.
Srpskainfo
