Oprez: Trećina krpelja zaražena
S obzirom na kišu i vlažno vrijeme, njihova sezona se produžila, a kako objašnjava načelnik Jedinice za molekularnu dijagnostiku u Centru za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravlje u Beogradu, dr Tijana Relić, specijalista mikrobiologije i parazitologije, u Beogradu je 30 odsto pozitivno na uzročnike Lajmske bolesti.
To, međutim, kako navodi, ne znači da će svaki inficirani krpelj zaraziti i čoveka.
– Lajmska bolest je hronično multisistemsko oboljenje koje može da bude i vrlo ozbiljno, ali i lakše. Rezervoari bakterije su mišoliki glodari, ptice, a čovjek u cijelom tom epiziotološkom lancu predstavlja slučajnog prolaznika koji može da zadobije ozbiljne posljedice. Gdje je uloga mikrobiologije u dijagnostici bolesti prenosivih krpeljima? U našem centru ona ima dva pravca. Jedan je direktna, a drugi je indirektna mikrobiološka dijagnostika. Direktna se radi baš u ovoj našoj jedinici za molekularnu dijagnostiku i odnosi se na dokazivanje uzročnika u krpelju, čime mi, u stvari, olakšavamo upravo tom našem kolegi – dermatologu, pedijatru ili ljekaru specijalisti opšte medicine, da zna da li je taj krpelj zaražen ili nije – objašnjava dr Relić.
Indirektna mikrobiološka dijagnostika podrazumijeva utvrđivanje imunskog odgovora kod naših pacijenata.
– To je ona druga faza. Ako smo molekularnom dijagnostikom dokazali da je zaražen krpelj, i ako je kliničar na osnovu svoje kliničke slike zaključio da postoje simptomi zaraze, onda se uzima uzorak krvi i dostavlja kod nas na serološku dijagnostiku, gde se utvrđuje prisustvo IgM, odnosno IgG antitela. Za pravilno tumačenje nalaza bitno je isto tako mjesto mikrobiologa u tom lancu povezanosti za pravilno postavljanje dijagnoze. Potrebno je da znamo dinamiku pojavljivanja titra antitijela. Antitijela klase IgM pojavljuje se najčešće u periodu između dvije do četiri nedelje, a onda dostižu svoj maksimum u šestoj nedelji i održavaju se kroz četiri do šest mjeseci. To je jako važno, ali imamo isto tako IgG antitijela koja se pojavljuju nešto kasnije. I zbog toga je bitno da se uzima parni uzorak krvi, odnosno da se u periodu između četiri i šest nedelja ponovi sav postupak, da bismo mogli da pratimo dinamiku krvi – objašnjava dr Relić.
Najbolje je da krpelje skida zdravstveni radnik
Ističe da je za rezultat da li je krpelj zarazan ili ne, veoma bitno kako se on dostavlja u njihovu laboratoriju:Najidealnije je da pacijenti idu u zdravstvene ustanove i da im krpelja skida zdravstveni radnik.Mjesto ujeda ne treba da se tretira nikakvim alkoholom, acetonom, deterdžentom.Krpelj se uzima čistom pincetom, što bliže glavi krpelja, i na taj način se povlači sa površine kože, bez uvrtanja jer u tom slučaju postoji mogućnost otkidanja dijelova tijela krpelja.
– Taj uzorak se dostavlja u naše posudice koje se koriste za mikrobiološku dijagnostiku na vodom natopljenoj vati. Na taj način mogu da se dostave u roku od 24 sata. Ukoliko nisu u mogućnosti ili se nalaze dalje od nekih zdravstvenih centara, najbolje bi bilo da se onda taj uzorak stavi u frižider i u roku od 48 sati dostavi u laboratoriju. Znači, nama je najbitnije pravilno uzorkovanje i pravilan transport do laboratorije – kaže naša sagovornica dok nam pokazuje biološki kabinet, u kom laborantkinje drže kreplja u bočici.
One uzorak krpelja ručno obrađuju za 10 do 15 minuta.
– Vidjeli ste kako mi dalje ovde pristupamo detekciji. Kada dođe uzorak, naše saradnice pristupaju destrukciji samog tog krpelja prema proceduri, i vađenju genetskog materijala – dodaje dr Relić.
Što duže zaražen krpelj ostane zakačen, veća šansa da će zaraziti čovjeka
Da li će krpelj zaraziti čovjeka, zavisi između ostalog od vremena koje provede na mjestu uboda, ali i koja se forma ove krvopije zakačila na njega.
– Ukoliko se on skine u vremenu kraćem od 24 sata, postoji manja šansa da se razvije infekcija. Ukoliko duže boravi na koži, naravno da postoji veća šansa za pojavu prvih simptoma i znakova, a to je eritema migrans. To je, u stvari, crvenilo na površini kože koje, opet, ne mora da znači da je u pitanju primarna infekcija – objašnjava naša sagovornica.
Prema njenim riječima, ujeda krpelja ne mora da se osjeti. Jer, nekad krpelj kada se zakači za kožu, izbacuje iz sebe razne reaktivne hemijske supstance koje mogu delovati i anafilaktički, ali djeluje i anestetički. Što znači da se taj ujed uopšte ne osjeća.
Dr Relić navodi i da su u toku razvojnog ciklusa, krpelji najinfektivniji za čoveka kao lutke i u adultnom obliku.
– U toku razvojnog ciklusa krpelja, od jajeta, preko larve, preko lutke, do adultnog oblika, oni mogu da budu zaraženi. Međutim, za čoveka je infektiva lutka i adultni oblik. Lutka kada se zakači za površinu kože, a ona je mlađa forma odraslog krpelja, napije se krvi a da čovjek ne oseća bilo kakvo peckanje, svrab, ništa… Otpadne, i čovjek nema uopšte svijest o tome da je imao nekada krpelja – kaže dr Relić, piše Blic.
