Koliko je stvarno teško potrošiti tuđih 13 miliona dolara
Čovjek iz Indijane koji je cijelog života štedio, u testamentu je napisao da ostavlja 13 miliona dolara u dobrotvorne svrhe, ali nije naveo kome, ili kojoj organizaciji dodjeljuje novac.
Milioner iz Indijanapolisa Teri Kan, želio je da nevjerovatnih 13 miliona dolara dodijeli u dobrotvorne svrhe poslije smrti, ali u testamentu nije precizirao primaoce, pa je sada na njegovom advokatu da taj novac podijeli.
Teri Kan je 30 godina radio u Upravi za veterane, umro je 2021. godine bez uže porodice kojoj bi ostavio svoje bogatstvo.
Kan je u svom testamentu naveo da njegovo bogatstvo treba donirati u „dobrotvorne svrhe“, ali nije naveo nijednu posebnu organizaciju koju bi finansijski podržao.
Kanov advokat Dvejn Ajzaks rekao je da je Kan „bio nevjerovatno štedljiv“, i da čak nije imao mobilni telefon jer je mislio da je preskup.
Nakon što je njegov klijent umro, advokat je dobio zadatak da pozove desetine lokalnih neprofitnih organizacija i u suštini im ponudi – milione.
„Vjerovatno tri ili četiri organizacije su ostale bez novca jer njihovi predstavnici nisu prihvatili da razgovaraju sa mnom“, rekao je Ajzaks.
Izvršni direktor neprofitne organizacije koji je prihvatio njegov poziv prisjetio se kada je prvi put čuo Ajzaksov šokantan upit.
„Prva stvar koju je rekao bilo je: ‘Šta biste uradili sa milion dolara?'“, prisjeća se Emi Hildebrand, izvršni direktor organizacije za pomoć veteranima i njihovim porodicama u Indijani, prenosi RTS. Nije bio jedini koji je bio zapanjen pozivima advokata.
Margaret Šihan, izvršna direktorka Teachers’ Treasures, organizacije koja dijeli pribor za učionice, škole i nastavnike, dobila je 1,5 miliona dolara, što je otprilike duplo više od njihovog godišnjeg budžeta.
„Bio je to čin nevjerovatne ljubaznosti“, rekla je Šihanova.
„Nismo mogli da vjerujemo, to je bilo kao san. Razmišljali smo o tome da li je taj novac stvaran“, izjavila je Džuli Henson, potpredsjednica u organizacoiji Coburn Place koja podržava žrtve nasilja u porodici, i koja je takođe primila finansijsku pomoć.
Kako Ajzaks navodi, njegov klijent Kan je živio u skromnoj kući, vozio je staru „hondu“ i tražio je da se novac, kada premine, ni slučajno ne potroši za plaćanje umrlice.
„Negdje se sada smije i gleda nas. Da je kojim slučajem njemu dodijeljen ovakav zadatak koji ja sada imam, izvukao bi se od toga, bez sumnje“, rekao je Ajzaks.
