Invazivne vrste: „Zašto ih jednostavno ne bismo jeli?“
Jesse Griffiths je suvlasnik i glavni kuhar restorana Dai Due u gradu Austinu u američkoj saveznoj državi Teksas.
U koncipiranju jelovnika vrlo mu je važno koristiti regionalne proizvode i pridržavati se načela održivosti pa zato često stavlja divlje svinje na svoj jelovnik.
Griffiths, naime, smatra ubijanje divljih svinja ekološkom nužnošću.
Divlje svinje, tzv. “feral hog” ili “Razerback”, spadaju u invazivne vrste koje u SAD čine veliku štetu.
Zbog toga je u Teksasu sezona lova na njih otvorena cijele godine. Vlasti izričito podstiču ljude da ubiju što je više moguće divljih svinja.
Osim toga, one su nesumnjivo dobar izvor proteina, naglašava Jesse Griffiths.
„Kad bih morao navesti samo jedno meso koje je za nas posebno dobro, ne bih morao ni razmišljati: To je upravo ovo meso“.
Zašto su divlje svinje u SAD problem?
Divlje svinje nisu izvorna životinjska vrsta u Sjedinjenim Američkim Državama.
One potiču od križanja divljih svinja uvezenih radi lova i domaćih svinja koje su takođe donijeli evropski kolonisti.
Budući da se razmnožavaju jednako brzo kao domaće svinje, njihov se broj tokom godina eksponencijalno povećao na procijenjenih šest miliona životinja u SAD.
Polovina njih živi u južnoj saveznoj državi Teksas.
Širenje poljoprivrednih površina pružilo im je odlične uslove: Velika polja žitarica privlače ih kao besplatni bifei i pružaju im zaklon od ljudi.
„Razerbac“ svinje ne jedu samo usjeve, već ubijaju i manju stoku te uzrokuju štetu u ruralnim i urbanim područjima. Prema Johnu M. Tomeceku, biologu za divlje životinje sa Sveučilišta Texas A&M, šteta iznosi više od 500 miliona dolara godišnje.
Šteta koju ove svinje nanose samim ekosistemima mnogo je teže izmjeriti. One jedu sjemenje drveća te jaja ptica i kornjača, a takođe oštećuju osjetljiva tla u potrazi za hranom i zagađuju potoke, jezera i rijeke svojim izmetom. U nekim ih područjima love medvjedi i povremeno planinski lavovi, ali u Teksasu nema predatora koji ih imaju na jelovniku.
Invazivne vrste uzrokuju ogromne štete širom svijeta
Ovu karakteristiku američke divlje svinje dijele s mnogim invazivnim vrstama širom svijeta, poput crvenih lavljih riba iz južnog Pacifika i Indijskog oceana, koje se šire Karibima i Sredozemlju ili kineskih vinogradskih puževa iz Azije koji stvaraju probleme u SAD i Kanadi.
Kada se neizvorna vrsta nastani u novom staništu i nema ničega što bi je držalo pod kontrolom, obično je nevjerovatno teško spriječiti njeno masovno širenje.
Prema Međuvladinoj naučno-političkoj platformi o biološkoj raznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES), invazivne vrste igraju ključnu ulogu u 60 posto izumiranja vrsta na globalnom nivuo. Štete koje uzrokuju sada iznose više od 420 milijardi američkih dolara godišnje, prema procjenama iz 2019. godine. Od 1970. štete su se svake decenije učetverostručile, piše DW.
Lovci protiv svinjske kuge
Kako bi se spriječilo širenje neizvornih biljaka i životinja, treba spriječiti da se uopšte ustale, kaže Morelia Camacho-Cervantes, biologinja i voditeljica laboratorija za invazivne vrste na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika.
„Kada jednom stignu tamo gdje ne pripadaju, morate ih prilično brzo iskorijeniti“, kaže ona.
„I pod iskorijeniti mislim na potpuno uništenje“.
Invazivne vrste na jelovniku
Mnogim ljudima očito je lakše suprotstaviti se invazivnoj vrsti ako je mogu jesti, kao što je slučaj s invazivnim crvenim lavljim ribama u meksičkom Karibiku.
„Počeli su loviti ribu kako bi ju jeli“, kaže Camacho-Cervantes. „Razvili su kreativne recepte za pripremu i prodali mnogo ribe – dakle, puno su lovili. I sada je broj tih riba vrlo mali“.
Broj divljih svinja u Teksasu još nije pod kontrolom. Zbog njihovog brzog razmnožavanja, prema vlasniku restorana Griffithsu, nije za očekivati da će se to brzo promijeniti.
„Moramo svake godine ubiti oko 70 posto njih kako bismo zadržali populaciju na sadašnjoj razini“, kaže.
No, konzumacija divljih svinja iz Teksasa ima još jednu prednost, smatra kuhar.
„Svaki kilogram divlje svinjetine koji možemo poslužiti, kilogram je manje mesa iz industrijskog uzgoja“.
