Tijelo Ilije Đokića je pronađeno poslije 26 dana, a šta se tačno desilo kobnog dana i dalje je misterija. Porodica nestalog Milana Miškovića svakog dana preživljava agoniju. Čekaju, vjerujući da je živ. Kažu, još se nadaju da će ga naći, da će se vratiti kući.
Otac nestalog mladića, Dejan Mišković kazao je nekoliko mjeseci nakon nestanka da je nelogičnosti u ovom slučaju mnogo, a neke indicije pokazuju da je nestali mladić možda i dalje živ.
Zabrinuti otac smatra da su slučaj svi prepustili maltene sudbini, i da su čekali da tijelo jednostavno – ispliva. Ipak, to se nije desilo. Tijelo Milanovog druga je pronađeno, ali Milanovo, pod uslovom da je uopšte mrtav – nije nikada. Da se moj Milan udavio, do sada bismo našli njegov leš. Na vodi sam, i na brodu, cijelog života. Znam kako sve funkcioniše. Da je umro, tijelo bi se napunilo vodom, i isplivala bi ruka, neko bi ga našao, vidio… Ali, nije.
Pričom o utopljavanju sina kod Slankamena možda bi se i primirio da ne postoje neki detalji koji su vrlo sumnjivi.
– Prvi, veoma bitan detalj je taj što pokojni Ilija Đokić, Milanov drug, nije imao čist dosije. Kasnije, nakon tragedije, saznao sam da ima dosije u policiji, a moj Milan je, samo da napomenem, bio čist kao suza. Bio je dečko za primer, nije konzumirao nikakve psihaktivne supstance. Živjeli smo zajedno, i nikada ništa nije sakrio od mene – priča Dejan Mišković, i nastavlja da objašnjava sve, iz njegovog ugla gledano, nelogičnosti u ovom slučaju.
– Nedugo nakon njegovog nestanka, izvukao sam posljednji listing poziva. Ustanovljeno je da postoji jedan broj koji meni nije poznat, a koji ga je posljednji zvao. U pitanju je postpejd broj, koji je zaveden pod određeno ime i prezime. Taj poziv njemu je upućen poslije samog prelaska Dunava, kada je i krenula oluja. On i Ilija su inače krenuli preko rijeke oko 09.40, a taj broj ga je zvao u 09.57. Neko ga je pozvao sa tog broja, i razgovor je trajao 2,5 minuta. Naravno, zbog zakona o povjerljivosti, operater nije u mogućnosti da mi da informacije kakav je to razgovor bio – rekao je on i dodao da bi telefon mogao mnogo toga da otkrije, piše Blic.
Milanov telefon davao signal
Milanov telefon davao je signal još mnogo nakon nestanka. Nestali su oko 10 ujutru, a signal je imao sve do 22 sata istog dana. I pod uslovom da je bio u vodi, jer je bio vodootporan, svakako je davao signal.
Telefon bi, prema očevim riječima, možda mogao i da definitivno pokaže njegovu lokaciju. Ima tu još mnogo sumnjivih stvari. Jedan drug je našao čamac, drugi živi baš u blizini tog broja koji ga je zvao neposredno prije tragedije. Mnogo je rupa u cijelom tom slučaju koje niko nije ispitao, a neke takve nelogičnosti stoga me tjeraju da nastavim da kopam dalje.
– Miškovići su tada ozbiljno razmišljali o unajmljivanju privatnog detektiva koji bi mogao da mi pomogne u razrješenju slučaja, koji je za policiju samo jedan u nizu, a njima – život znači. Moje živo dijete je nestalo. Nije moguće da je u zemlju propao. Ne znam sa sigurnošću ni da li je mrtav ili živ. Ako je živ, ne znam da li je sam negdje otišao niti zašto bi to uradio, ili ga neko drži, ili mu je tako naredio. Hiljadu mi se stvari vrzma po glavi. Misterija je šta se zapravo desilo na Tisi, ali to neko mora da otkrije, a ja to na moju veliku žalost ne mogu da uradim sam – rekao je on i dodao da ga neke istrage vode na put prestonice, i to Batajnice i Zemuna, ali da ništa sa sigurnošću ne može da tvrdi.
Milanova majka Danijela već četiri godine traga za istinom, a najteže joj pada kako je ranije navela činjenica da ne zna da li je živ ili mrtav. Najteže mi je bilo kada sam odlazila prvi put da zapalim svijeću, ja nisam znala da li da zapalim za žive ili za pokojnike. Zamislite to, da vi kao roditelj ne znate da li je vaše dijete živo ili mrtvo već tri godine, a kraj ovoj agoniji ne vidite u blizini. Palim za zdravlje, tako mi predlažu sveštenici. Mi se svi trudimo da budemo jaki i da ne odustajemo, ali kao da nas konstatno život šamara time što nas drži u neznanju za tako važnu stvar za nas. Veoma je teško, a policija nije bila od velike pomoći, opet kažem, ja ne mogu ni u koga da upirem prst, kada već ne znam ništa.
Milan je inače u trenutku nestanka imao 23. godine, a porodica je ove godine proslavila njegov 27. rođendan. Mi smo stvarno porodica okrenuta vjeri i moj sin je plivao za časni krst. Kada je nestao, njegovi drugari iz Šapca su mi doneli veliki krst koji su izvukli za Bogojavljanje, to su divni momci. Volela bih samo da mogu da ga zagrlim. Svima nam mnogo nedostaje. Ne bih željela da se ovo dogodi nikome – priča Danijela.
Agencije
