Zakulisne kockice

„Znam da zvuči gotovo bogohulno, al’ jedini način da se izborite protiv nelegitimnog Šmita, obuzdate antisrpski karakter pravosudnih institucija BiH i oduprete se neustavnom postupanju Ustavnog suda BiH jeste da se uklopite u američke interese. Ne bi vam bilo prvi put. A i niste valjda džaba turali Trampa na Palatu Republike.“

Ovo sam napisao u decembru prošle godine na istom ovom mjestu, samo dva dana nakon što je Narodna skupština RS usvojila one silne zakone i zaključke koje je prije petnaest dana stavila van snage. Nisam toliko sujetan da tvrdim da su me iz vrha vlasti poslušali, pogotovo što nisam smatrao da treba da se ovoliko uklope u američke interese, ali zato bar imam pravo da postavim neka pitanja na koja javnost zaslužuje odgovor.

Šta se to desilo, pa su zakoni i zaključci koji su usvojeni krajem decembra prošle godine, odjednom postali nevažni i nepotrebni i po principu „puj, pike, ne važi“ poništeni i stavljeni van snage? Pošto suštinski, nijedan od tih zakona i zaključaka nije izazvao konkretan pravni efekat zato što nisu uopšte primjenjivani, jer ih je svakako osporio Ustavni sud BiH, ispada da su poništeni već osporeni i nevažeći akti, pa se postavlja pitanje da li je Narodna skupština na svojoj posljednjoj posebnoj sjednici u stvari samo potvrdila legitimitet Ustavnog suda BiH? Ako je tako, da li je to urađeno sa zadnjom namjerom da se da legitimitet mogućoj pozitivnoj odluci tog suda u vezi sa apelacijom Milorada Dodika koju sud treba da donese za nekoliko dana?

A ako Ustavni sud BiH (bez srpskih sudija) uvaži apelaciju i praktično poništi presudu Dodiku, da li će to značiti da je Dodik i dalje predsjednik Republike i da neće biti prijevremenih izbora? Da li to onda znači da je pravda pobijedila ili je sve to u paketu sa prekjučerašnjim skidanjem sankcija rezultat dugogodišnjeg lobiranja i otvorene podrške Donaldu Trampu u koju spada i turanje Trampa na Palatu i oplakivanje Čarlija Kirka ispred Palate? Ili je rezultat nekog zakulisnog dogovora s Amerikancima, odnosno sa republikanskom administracijom u Bijeloj kući?

Ako je rezultat lobiranja, onda to mnogo govori o državi BiH i njenom Ustavnom sudu u kojem se parama i uticajem može sve izlobirati (što nije netačno). Međutim, ako je rezultat zakulisnog dogovora sa republikancima, onda je pitanje svih pitanja – na šta se Republika Srpska obavezala tim dogovorom, odnosno šta je Mile obećao Amerima u zamjenu za amnestiju i skidanje sankcija? Ako je obećao samo već viđeno poništavanje zakona i zaključaka koje svakako niko nije sprovodio, onda on i nije toliki politički maher, koliko su naivni u novoj američkoj administraciji. Ali ako su dio dogovora i neki krupni ustupci od strane Republike Srpske, kao, recimo, usvajanje zakona o državnoj imovini, onda on i nije toliki politički maher, koliko su naivni birači u Republici Srpskoj.

Elem, postoji strah u javnosti da se iza promjene odnosa s Amerikom kriju krupni ustupci od strane Republike Srpske, a niko iz vlasti nije uložio previše truda da odagna taj strah kod onih koji su, bez patetike, zabrinuti za Republiku Srpsku. Ovdje mislim na obične ljude, a ne na opoziciju koja je jednostavno pokazala da nije dorasla Dodiku i da apsolutno ne razumije krupne političke procese. Opozicioni lideri su traumatizovani ulogom OHR-a iz perioda njihove vladavine povlačili poteze od kojih, kao što se vidi, Dodik nije pretrpio štetu, ali je koristi zamalo imao Kristijan Šmit. Rezultat takvog ponašanja i takve politike je da je SDS pred još jednom podjelom, PDP udavljen u PSS, dok će se Nebojša Vukanović i Jelena Trivić dogodine vjerovatno boriti za cenzus. Nikome ne treba da bude drago što je tako, ali je tako.

Sa druge strane, kod onakvih kao što je slijepi SNSD-ovac Bojan Kojić ne postoji strah da je u pitanju neki zakulisni dogovor na štetu RS, jer kad bi Milorad Dodik sutra rekao da Republici Srpskoj ne treba njena imovina, takvi kao on, a ima ih koliko hoćete, puškom bi branili taj stav. Isto kao što bi im teško palo kada bi se ispostavilo da u cijeloj priči nema ništa zakulisno i da se ne radi ni o kakvoj veličanstvenoj pobjedi SNSD-a, već o novim geopolitičkim vjetrovima i globalnoj promjeni američkog kursa koja ide u pravcu zaštite Dejtonskog mirovnog sporazuma. To što se ta promjena poklopila sa interesima Republike Srpske, ne mora da znači da u tome ima neke pretjerane zasluge s naše strane. Prosto su se složile kockice il’ što bi se reklo – us*alo nas.

P.S. Od čovjeka kome Donald Tramp skida sankcije u trenutku kada on sjedi sa Sergejem Lavrovom svašta se može očekivati. Kako je krenulo, sljedeće što bismo mogli čuti jeste da kaže: „Studenti su u pravu.“ Ups!

Darko Momić Čkalja/Nezavisne