Vrhunski paradoks
Ovo ovako više ne ide. Kako bi trebalo drugačije – ne znam, ali ovako ne ide, jer u BiH ništa ne funkcioniše u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima. Ni civilna vlast, ni vojna struktura, ni međunarodna uprava, ni najviša sudska instanca, ništa…
Proteklih dana svjedočili smo da delegat u Domu naroda BiH Snježana Novaković Bursać poslije godinu i po dana mandata i ko zna koliko puta dignutih ruku i glasanja – nije imala zakonsko pravo da to radi i da sve što je ona do sada radila i za šta je glasala – puj, pike, ne važi. Drugim riječima, delegat u gornjem domu saveznog parlamenta godinu i po dana je tamo sjedio nelegalno. Pri tome je posebno poražavajuće što se u CIK BiH prave nevješti, pa na pitanje da li su u skladu sa članom 1.10 stav (2) Izbornog zakona BiH donijeli odluku o prestanku mandata delegatu Snježani Novaković Bursać, daju krajnje nemušt odgovor da „CIK ne provodi postupak prestanka mandata, već postupak utvrđivanja i potvrđivanja rezultata izbora za Dom naroda BiH“. Elem, odgovor CIK-a je suštinski tačan, samo ako sada provode postupak utvrđivanja i potvrđivanja rezultata, kako se onda zove ono što su uradili 16. januara prošle godine kada su potvrdili rezultate i Snježani Novaković Bursać i još četvorici Srba dodijelili mandate. Hm!
Pored zakonodavne vlasti na nivou države, neophodni legalitet nema ni vrh Oružanih snaga BiH. Član 27. Zakona o odbrani BiH koji govori o postavljenjima kaže da „ministar odbrane predlaže komandanta Oružanih snaga i njegova dva zamjenika, postavlja ih Predsjedništvo BiH, a potvrđuje Parlamentarna skupština BiH“.
Ministar je svoj dio posla odradio, Predsjedništvo BiH je nakon višemjesečnog odugovlačenja 27. novembra imenovalo nove generale Oružanih snaga BiH, ali Parlamentarna skupština BiH nije potvrdila imenovanje „u roku od 45 dana od dana kada joj Predsjedništvo dostavi svoju odluku o imenovanju“, kako nalaže zakon. Dakle, načelnik Zajedničkog štaba OS BiH general Gojko Knežević i njegovi zamjenici Tomo Kolenda i Mirsad Ahmić nemaju legalitet, jer nisu imenovani u skladu sa kompletnom propisanom procedurom. I to je tako!
Opšti okvirni sporazum za mir ili Dejtonski mirovni sporazum u Aneksu 10 kaže da su se „Strane“ pod kojima se navode Republika BiH, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija BiH i Republika Srpska sporazumjele o sljedećem: „S obzirom na kompleksnosti sa kojima se sreću, ‘Strane’ zahtijevaju imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN, kako bi ‘Stranama’ olakšao napore, pokrenuo i ako je prikladno, koordinisao aktivnosti organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog sporazuma na taj način što će provoditi zadatke koji su mu povjereni rezolucijom Savjeta bezbjednosti“.
Dakle, jasno piše „koji će biti imenovan u skladu sa relevantnim rezolucijama Savjeta bezbjednosti UN“. Da li postoji relevantna rezolucija SB kada je riječ o imenovanju njemačkog diplomate Kristijana Šmita? Ne postoji. Da li je logički zaključak da on nema legalitet, jer nije imenovan u skladu sa propisanom procedurom? Jeste. Tačka.
I na kraju ono najpogubnije… Ustavni sud BiH je na vanrednoj sjednici održanoj polovinom juna prošle godine donio Odluku o izmjeni Pravila Ustavnog suda i brisao odredbu člana 39. tih pravila. Ta odluka predstavlja najbrutalnije pravno nasilje i najdirektniji državni udar, jer je donesena mimo Pravila suda. Sudije najviše pravne instance u „državi BiH“ nisu mogle ili nisu htjele da sačekaju desetak dana na redovnu sjednicu kojoj je prisustvovao i sudija iz RS Zlatko Knežević. Da su sačekali, na toj sjednici su poštujući Pravila suda mogli donijeti zakonitu odluku o brisanju odredbe člana 39. tih pravila. U praktičnom smislu ona znači da sudije iz Republike Srpske ne moraju biti ni imenovane, a Ustavni sud BiH i bez njih može pravosnažno da donosi odluke. Dakle, Ustavni sud radi po nezakonitim aktima, što samo po sebi znači da nema legalitet. I o tome nema dileme.
I kad se vidi sve nabrojano, onda niko ne treba da postavlja pitanje zašto se krade na sve strane i zašto političari nekažnjeno rade sve što im se prohtije. Međutim, vrhunski paradoks u BiH je što je na meti najvećih osuda ona politika i onaj političar koji ukazuje na sve navedeno i koji predlaže da se ova i ovakva država „mirno razdruži“ zato što ne funkcioniše. Ko vjeruje da će se sve nabrojano promijeniti kad se promijeni vlast?! Ja ne vjerujem, ali sam siguran da oni koji imaju moć da sve promijene definitivno smatraju da onaj ko je dio problema ne može biti i dio rješenja.
P.S. Večeras se u Crnaji kod Srpca otvara mala „Delta“. Svi ste pozvani.
Nezavisne
