Po 150 KM za čak 2.500 mališana što je, kako je gradonačelnik slavodobitno ustvrdio, istorijski maksimum. U hvalisanju je otišao i korak dalje, poručivši da je administracija na čijem je čelu, prva koja je uvela subvencije za privatne vrtiće. Bravo, nema šta…
Međutim, gradonačelnik je tada mudro prećutao da će njegova administracija biti i prva koja će djeci u pojedinim vrtićima, ni krivoj ni dužnoj, uskratiti te iste subvencije kojima je pred izbore, svako malo, mahao narodu ispred nosa…
Tako, pojedini roditelji se još od septembra nadaju da će i njihovi mališani biti izjednačeni sa svom drugom djecom iz Banjaluke, ali uzalud…
Pitaju se, šta su skrivili oni ili njihovi sinovi i kćerke, pa su izuzeti iz pomoći koja, bar kako je gradonačelnik ustvrdio, sleduje 2.500 mališana.
Ispostavilo se da je njihov jedini grijeh to što su djecu upisali u vrtiće koji su im odgovarali iz praktičnih razloga, a koji gradskoj vlasti, očigledno, nimalo nisu simpatični.
Iz Gradske uprave svoj potez, koji se slobodno može okarakterisati kao istorijski minimum, pravdaju time da su pojedini vrtići previše podigli cijenu svojih usluga?! Ako i jeste tako, zar nije logično da te iste vrtiće probaju da disciplinuju na neki drugi način, ako mogu, a ne da idu toliko nisko i obračunavaju se preko – djece?! Međutim, očigledno su se dosjetili samo toga da, uskraćivanjem subvencija, bar pokušaju da prisile roditelje da promijene vrtić.
Da su drugi vrtići jeftiniji, roditelji bi, možda, i razmislili o tome…
S druge strane, viša cijena vrtića uopšte ne znači povećanje subvencija, jer su one fiksne, pa se nameće pitanje zašto se baš Grad toliko uvrijedio zbog poskupljenja vrtićkih usluga?!
Iskreno se nadamo da će se gradska vlast bar jedno vrijeme suzdržati od nekakvih „istorijskim maksimuma“, koji, ispostavilo se, obavezno puknu preko leđa građana.
Autor: Maja Radoja/Srpskainfo
