Ovo su samo neke od izjava koje većina građana u Srpskoj svakodnevno mučno izgovara. Osim toga tema broj jedan u svakom društvu je niska plata. Zbog takve situacije mladi se mahom odlučuju za odlazak u inostranstvo. Završe fakultet obično u svojoj zemlji, pa polažu prekvalifikacije i odlaze. Tamo negdje daleko formiraju porodice, a ovu prelijepu zemlju brzo zaboravljaju i posjećuju samo tokom praznika.
Sa druge strane penzioneri u Srpskoj muku muče sa niskim penzijama, visokom pritiskom ali i cijenama lijekova. Privrednici kubure sa konstantnim odbijanem narudžbi iz inostranstva, računima, ali i cijenom minimalca. Ah, taj minimalac, svima samo muku stvara.
Političari kubure sa ionako komplikovanom situacijom što kod nas, što u svijetu.
Pa onda najaviše i nova poskupljenja vrtića. Ispada da je roditeljima veća misterija i briga kako sve da plate, nego kako da djecu izvedu na pravi put.Sve u svemu, vidimo da je u Srpskoj prava zbrka i nikome nije lako. Zaista nije.
Ali, ima i onih kojima je lako. Pa im nije puno da za muško šišanje daju čak četrdesetak maraka. Dok ostali kukaju kako inflacija pojede platu u nekoliko dana, ove prve glava ne boli ni prilikom keširanja novog auta, skupog putovanja ili preskupog šišanja.
Ne prozivamo nikoga, niti nam smeta što neko ima. Svaka njima čast, jer ne moraju da brinu za stvari kao većina svijeta ovdje.
Nema ovdje ni ljubomore, ni zavisti, ni podsmijeha. Samo konstatacija života u kojem su razlike i te kako vidljive i golim okom i debljinom novčanika.
Srpskainfo
