Sad kilogram košta oko 7,5-8 KM, a pred Đurđevdan je njegova cijena išla i do 12 KM?!
Međutim, slaba vajda od ovog pojeftinjenja…
Naime, u periodu smo kad malo ko ima potrebu za pečenicom, tako da cijena prasadi, trenutno, ne igra nikakvu ulogu .
A donedavno nije bilo tako… Kad su se građani početkom maja pripremali za slave, rame uz rame sa ushićenjem išla je i glavobolja, jer su se suočavali sa rekordnim cijenama prasića. Dakle, za prase od nekih 25 kilograma morali su da iskeširaju oko 300 KM.
I nije bilo puno prostora za neko cjenkanje, jer su uzgajivači dobro znali da mogu da diktiraju pravila. Ponašali su se u stilu – uzmi ili ostavi, dobro znajući da će mušterije crno ispod nokta dati, samo da krsna slava ni u čemu ne ispašta.
Sada, prase pomenute težine može da se kupi za nekih 180 KM…
Potrošače najviše ljuti to što, u međuvremenu, nit’ je poskupjela stočna hrana, nit’ je sa domaćeg tržišta, zbog uvoza, netragom nestala bar polovina svinjskog fonda. A to su, nekada, bila glavna opravdanja uzgajivača zašto su „prisiljeni“ da podižu cijene pred praznike.
Sad se više i ne pozivaju na to. Kratko-jasno odsijeku da im se tako može, jer pred Uskrse, Božiće i slave njihova roba ima veliku prođu. Pa, zašto da ne iskoriste priliku i zarade za one dane kad prodaja padne.
A baš je sada to vrijeme, kad više niko ne trza na cijenu žive vage. I tako će biti sve do ljeta, kad opet kreću slavlja i okupljanja i kad ćemo se, kao i svake godine, suočiti sa višim cijenama prasića.
Nekada su potrošači imali sluha za uzgajivače i njihove žalopojke da jedva preživljavaju , jer su ih stoka i meso iz uvoza bukvalno doveli do prosjačkog štapa.
Onda su shvatili da isti ti uzgajivači ni ne trepunu dok im za jedno osrednje prase iz novčanika uzimaju pravo malo bogatstvo.
Zato ne čudi što u poslednje vrijeme sve češće čujemo rečenicu: slava uvozu!
Autor: Maja Radoja/Srpskainfo