Peti Smit je uz eksperimentalnu grupu Soundwalk Collective priredila nezaboravan kreativni poduhvat. To veče muzike, poezije i filma, organizovano kao “iskorak” iz njene svjetske turneje kojom se slavi 50 godina od objavljivanja revolucionarnog albuma “Horses”, istovremeno je predstavljao svojevrsni omaž slavnom italijanskom arhitekti i konceptualcu Karlu Molinu.
Događaj se održao u renoviranom sjedištu velike modne kuće u palati San Fedele, nekadašnjem pozorištu iz 1870. godine, smještenom u srcu Milana, nedaleko od katedrale Il Duomo. Od svog rođenja u Vićenci 1966. Botega Veneta postavlja nove standarde za luksuz i potvrđuje izrazito rafinirani stav po pitanju globalnih pogleda na modu, ali i kulturu. Dokaz je program pod nazivom „Prepiske“ (Correspondences). Riječ je o posljednjoj u dugom nizu saradnje između “prvosveštenice panka” i Kolektiva iz Berlina i Njujorka, koji su se prije deset godina slučajno sreli u avionu. Svako njihovo zvučno putovanje slavi prisustvo pravih pjesnika, kreativaca, umjetničkih revolucionara znanih po stavu ”Sloboda je pisati i grešne stihove”.
Taj sam osjećaj imao i prošle subote kad su iz mraka stupili na scenu “Kit Ričardsova polusestra iz braka đavola i Jovanke Orleanke“ i trio Soundwalk Collective. Ovaj događaj, usred druge globalno najvažnije nedjelje mode (poslije pariske) sastojao se od izgovorenih pjesama, video instalacije i otpjevane muzike uz iskreno, često potresno, izvođenje. Cijeli performans je došao umjesto uobičajene (i očekivane) revije na pisti.
Sjedokosa Peti, obučena u kožni bluzon, poderanu majicu i pantalone uvučene u čizme, u stilu zbog koga je brend Botega Veneta postao poznat, dočekana je odobravanjem prisutnih. Specijalna saradnja Umjetnice i Modne kuće označava snažan trenutak ne samo za brend, već i za njeno pripovijedanje. Samo prisustvo gospođe Smit stvorilo je pravi spektakl, dokazujući da, bilo u muzici, poeziji ili modi, njen glas nastavlja da inspiriše.
Program je otvorila recitujući pjesmu napisanu specijalno za ovu priliku o Karlu Molinu, znanom po okultnom životu. Zagonetni polimatičar (1905-1973), dizajner, arhitekta, fotograf i profesor, stvorio je kultne javne zgrade, bio proslavljen dizajner trkačkih automobila, pilot i fotograf. Molino je držao stan u Torinu u kojem nikada nije živio. Koristio ga kao inscenirani svijet fantazije gdje je snimao erotske polaroide tamošnjih seksualnih radnica. Ta zapanjujuća arhiva od preko 1.000 slika, pronađena u kutiji za cipele u njegovom stanu, kasnije je postala predmet izložbi u Njujorku i Beču.
U pripremi za nastup Peti je posjetila Molinin “tajni dom”. Odatle je dio namještaja prenesen na milansku scenu. Botegine zanatlije su odlično rekonstruisali ekspresivni svijet Molinove imaginacije naseljen čudesnim duhovima, uključujući i krevet sa koga je Peti recitovala. Valja, pri tome, napomenuti da je Molinov dom (Casa Mollino) napravljen po uzoru na egipatsku knjigu mrtvih.
U nastavku kreću apstraktne pokretne slike Marije Kalas u ulozi Medeje. Bljeskaju na ekranu iza dok Smit recituje: „Ja sam Medeja. Sjećaš li se mojih milovanja? Radost našeg života. Naš mrtvi život.” Potom ona hladno spušta svaku stranicu koju pročita na pod. Slijedi snimak omiljenog Viljema Defoa, kao reditelja Pjer Paolo Pazolinija iz filma Abela Ferare.
Veče se završava dirljivim a cappella izvođenjem pjesme „Because the Night“ kao posveti pokojnom suprugu, gitaristi Fredu „Sonik“ Smitu, baš na dan koji bi trebalo da bude njihova 45. godišnjica braka. Ozbiljne vibracije su zavladale i publika je uz malo suza pjevala zajedno s autorkom. Kakav trenutak za vječnost! Inače, tema Petine najbolje muzike i poezije, umrla je 1994. od srčane insuficijencije.
„U Detroitu sam upoznala muzičara Freda Sonika Smita“, piše Smit u knjizi “M Train” (“mapa puta u moj život”). „Bio je to neočekivani susret koji je polako promijenio tok mog života. Moja čežnja za njim prožima sve – moje pjesme, moje pisanje, moje srce.”
I tako do završnih ovacija. To je više od performansa, koncerta, nastupa. To je važan razgovor o tome kako ostariti u ovo doba, a kako zadržati radoznalo dijete u sebi, znajući da sva djeca moraju da ostare prije vremena. Peti Smit, jedna i jedina takva…
